U unakrsnom ispitivanju holandskog pukovnika Vinsentusa Egbersa odbrana Ratka Mladića je nastojala dokazati da su se muškarci koji su nakon pada Srebrenice zatočeni u "bijeloj kući" u Potočarima mogli biti smatrani vojnicima - jer su kod mnogih pronađeni noževi. Radilo se o džepnim noževima, pojasnio je svjedok, kojima se mogu "guliti jabuke"

Holandski pukovnik Vinsentus/Vincentus Egbers je u julu 1995. godine zapovijedao jednim vodom Holandskog bataljona UN u srebreničkoj enklavi. Svjedočeći na suđenju Ratku Mladiću opisao je da su Bratunčani "slavili" kada je kroz grad prošao konvoj autobusa sa ženama i djecom iz Srebrenice. Okupili su se uz cestu i uz galamu i povike gađali autobuse stvarima koje su im se našle pri ruci.

Egbers je u julu 1995. godine imao čin potporučnika. O tome šta je vidio i doživio u Srebrenici u julu 1995. godine dao je iskaze na suđenjima Radislavu Krstiću, "Srebreničkoj sedmorki" i Zdravku Tolimiru. Svjedočio je, između ostalog, da je u jutarnjim satima 12. jula 1995. godine ušao u "bijelu kuću" u Potočarima u koju su odvođeni muškarci odvojeni od žena i djece.

Egbers je danas rekao da je oko 150 muškaraca iz "bijele kuće" 12. jula ukrcano u tri autobusa koji su otišli u pravcu Bratunca. Neposredno prije nego što su autobusi napustili Potočare muškarci su mu prelazeći prstom preko grla s lijeve na desnu stranu signalizirali šta misle da će s njima biti. Svjedok kaže da je u tom času vjerovao da se to ipak neće desiti i da će muškarci biti prebačeni u Kladanj.

Egbers je, istog dana, od Potočara do Kladnja ispratio jedan konvoj autobusa sa ženama i djecom. Prolazeći kroz Novu Kasabu na fudbalskom igralištu je vidio veliku grupu zarobljenih muškaraca koji su klečali sa rukama iza vrata. Na povratku iz Kladnja 13. jula srpske snage su zaustavile svjedoka u Novoj Kasabi, oduzele mu vozilo i opremu i uskratile povratak u Potočare.

Njegov "domaćin" major Zoran Malinić je objasnio da je zadržan "iz bezbjednosnih razloga". Kada mu se Egbers požalio zbog ponašanja srpskih vojnika Malinić je odgovorio da je za taj rejon odgovoran Ljubiša Beara. Egbers je Beari 14. jula lično uručio spisak pritužbi. Nekoliko sati kasnije Malinić mu je saopštio da se može vratiti u Potočare.

Mladićev branilac Branko Lukić je unakrsnom ispitivanju nastojao da dokaže da je odvajanje muškaraca od žena i djece u Potočarima bilo legalno, pozivajući se na Ženevske konvencije kojima se to u određenim situacijama preporučuje. Sugerisao je da se golim okom nije moglo utvrditi da li su muškarci u Potočarima vojnici ili civili jer su nosili civilnu odjeću i nisu kod sebe imali oružje.

Lukić je pokušao dokazati da su muškarci zatočeni u "bijeloj kući" mogli s pravom biti smatrani vojnicima, pozivajući se na Egbersovu izjavu da je među odbačenim stvarima ispred "bijele kuće" vidio mnogo noževa. Svjedok je, međutim, primijetio da se radilo o džepnim nožićima kojima se mogu "oguliti jabuke".

Branilac je, također ukazivao, da je Egbers u jednom formularu koji je popunio najvjerovatnije neposredno nakon što je napustio Srebrenicu naveo da su on i drugi Holanđani bili "gosti" Zorana Malinića u Novoj Kasabi. Egbers je potvrdio da je Malinić bio gostoljubiv. Bila je to čudna situacija u kojoj "vas tu drže i ne daju vam da odete, a hoće s vama igrati šah, večerati i razgovarati o situaciji u zemlji", rekao je svjedok.

Dijeljenje sadržaja