Odgovarajući na pitanja Mladićevog branioca, bivši komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS Srećko Aćimović je rekao da se on – iako je sve govorilo u prilog tome da će zarobljenici biti strijeljani - nadao da se to ipak neće desiti... "jer je prkosilo svakom ljudskom dostojanstvu i svim načelima ljudskosti..."

Srećko Aćimović, bivši komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade VRS, je na suđenju Ratku Mladiću svjedočio da je u julu 1995. godine odbio da izvrši naređenje da formira streljački vod za egzekuciju Bošnjaka, zarobljenih nakon pada Srebrenice i zatvorenih u školu u Ročeviću, kraj Zvornika.

Aćimović je rekao da se ne sjeća ko mu je putem šifrovanih telegrama izdao to naređenje, ali je naveo da su načelnici bezbjednosti Zvorničke brigade i Drinskog korpusa, Drago Nikolić i Vujadin Popović, izvršili na njega pritisak da se zadatak izvrši. Nikolić je Aćimoviću rekao da je naređenje stiglo "odozgo" iz čega je on zaključio da iza njega stoji Glavni štab, kojim je komandovao optuženi Mladić.

Odgovarajući na pitanja Mladićevog branioca Branka Lukića svjedok je rekao da je Popović u školi u Ročeviću bio vidno "nervozan" i da mu se "žurilo" da obezbijedi vozila za transport zarobljenika. Od Aćimovića je tražio da stupi u kontakt sa vozačima Milivojem Lazarevićem, Radivojem Jekićem i Đokom Nikolićem i naredi im da dođu u Ročević.

Aćimović je, tvrdi, "sabotirao" i to Popovićevo naređenje. Kontaktirao je vozače, ali ih je "upozorio" da ih Popović traži kako bih ih angažovao za prevoz zarobljenika. Prva dvojica se nisu pojavila, dok je Đoko Nikolić - "vjerovatno previše uplašen da se usprotivi naređenju" - na kraju došao sa vozilom u školsko dvorište u Ročeviću.

Mada je sve ukazivalo da će zarobljenici biti strijeljani, Aćimović se, tvrdi, do kraja nadao da se to ipak neće desiti, "jer je prkosilo svakom ljudskom dostojanstvu i svim načelima ljudskosti". Niko ga, međutim, nije pitao zašto je "sabotirao" Popovićevo naređenje da nađe vozače za transport zatvorenika ako je zaista vjerovao da im se ništa neće desiti.

Odbrana je tokom unakrsnog ispitivanja ukazivala da Aćimović u izjavama istražiteljima tužilaštva, koji su ga 2001. i 2002. godine saslušali u statusu osumnjičenog, nije pominjao susret sa Vujadinom Popovićem pred školom u Ročeviću, već je to prvi put spomenuo na suđenju "Srebreničkoj sedmorki". Aćimović je odgovorio da mu je u prvim razgovorima sa haškim istražiteljima, šest ili sedam godina nakon događaja u Srebrenici, bilo teško da se svega sjeti.

Nakon što je Aćimovićev iskaz zaključen na klupu za svjedoke je pozvan operater Drugog korpusa Armije BiH koji svjedoči pod pseudonimom RM-279 i pod mjerama zaštite lika i izmjene glasa. U izjavi koja je u spis uvedena pod pečatom svjedok je objasnio proces presretanja i prisluškivanja veza VRS u vrijeme srebreničke operacije, kao i okolnosti pod kojima su transkripti presretnutih razgovora predati tužilaštvu Tribunala.

Presretnuti razgovori su snimani na magnetofonske trake i transkribovani u bilježnice, a potom u formi izvještaja slati u Obavještajni odjel Drugog korpusa Armije BiH. Prema unosu u jednu od bilježnica operatera Armije BiH VRS je do večernjih sati 13. jula 1995 u zarobljeništvu imala oko "6.000 vojno sposobnih". Na spomen tog broja jedan od dvojice neimenovanih sagovornika, očito svjestan da su mogli biti prisluškivani, kaže "šuti, ne ponavljaj".

Zaštićeni svjedok RM-279 će se vratiti u sudnicu u četvrtak kako bi odbrana dovršila njegovo unakrsno ispitivanje. Vijeće će u međuvremenu saslušati još jednog svjedoka sa tužiočeve liste.

Dijeljenje sadržaja