Penzionisani pukovnik VRS Petar Salapura je na suđenju Ratku Mladiću rekao da je za učešće pripadnika Desetog diverzantskog odreda u masakru na Branjevu saznao tek u decembru 1995. ili u januaru 1996. godine. Nije osjećao potrebu da o tome podnosi izvještaje pošto su to tada već "svi znali". Tužioca i sudije je zanimalo da li je Mladić znao ono što su znali svi i o čemu je, po iskazu svjedoka, brujao cijeli grad

Na suđenju Ratku Mladiću svjedočio je penzionisani pukovnik VRS Petar Salapura, bivši načelnik Uprave za obavještajne poslove Glavnog štaba VRS. U dokaze je uveden transkript njegovog svjedočenja na suđenju Zdravku Tolimiru, nekadašnjem Mladićevom pomoćniku za obavještajne i bezbjednosne poslove.

Salapura je na suđenju Tolimiru tvrdio da je za učešće pripadnika Desetog diverzantskog odreda u strijeljanju više od hiljadu zarobljenika na farmi Branjevo u julu 1995. godine, saznao tek u decembru ’95 ili januaru 96. godine, u Bijeljini, od komandanta tog odreda Miodraga Pelemiša. Nije osjećao posebnu potrebu da o tome podnosi izvještaje svojim nadređenima jer su to tada već "svi znali". Znao je, rekao je, "cijeli grad, a kamoli vojska". Bila je to, prema riječima svjedoka, obimna operacija u kojoj je bilo angažovano mnogo ljudi.

Salapura je, međutim, pokušao da izbjegne odgovor na tužiočevo pitanje ko su bili ti "svi" koji su znali za egzekucije. Nakon intervencija sudije Orija/Orie svjedok je rekao da je mislio na nadležne organe iz Službe bezbjednosti i "većinu" u Glavnom štabu. Međutim, "ne može da tvrdi" da je i Mladić znao za to. Pritisnut sudijskim pitanjima rekao je da ne može navesti nijednu činjenicu koja bi išla u prilog tvrdnji da Mladić nije znao za te zločine.

Deseti diverzantski odred, potvrdio je Salapura, bio je direktno podređen Glavnom štabu VRS, a u napadu na Srebrenicu bio je potčinjen Drinskom korpusu, kojim je komandovao general Radislav Krstić. Odmah po zauzimanju zaštićene zone pripadnici odreda su navodno poslani na "dopust", a jedan broj njih koji nisu imali gdje da odu je ostao na području Srebrenice. I oni su, po svjedoku, "dobrovoljno" i "na svoju ruku" učestvovali u strijeljanju na Branjevu.

Tužilac Vanderpuje/Vanderpuye je tokom ispitivanja Salapuru suočio sa njegovim zahtjevom upućenim ministru unutrašnjih poslova RS Draganu Kijcu 16. januara 1996. godine kojim traži da se osmorici pripadnika Desetog diverzantskog odreda - Francu Kosu, Brani Gojkoviću, Aleksandru Cvetkoviću, Vlastimiru Golijanu, Zoranu Garonji, Stanku Savanoviću, Marku Boškiću i Draženu Erdemoviću - izdaju nove lične karte sa lažnim imenima

Salapura priznaje da je podnio taj zahtjev, ali u tome ne vidi ništa neobično i kaže da se tako "radi po cijelom svijetu". Tužilac se nije detaljno bavio tim dokumentom s obzirom da je svjedok o tome podrobno govorio u iskazu na suđenju Tolimiru. Podsjetio je, ipak, da se u njemu kao razlog za izdavanje lažnih dokumenta navodi da se oni na listi optuženih od strane Tribunala.

Mladićev branilac Miodrag Stojanović je u unakrsnom ispitivanju ukazivao na "multietnički" sastav Desetog diverzantskog odreda. U njemu je, sugerisao je, bilo Slovenaca, Hrvata i Muslimana koji su, navodno, imali problema sa svojim matičnim državama i entitetima, te su stoga tražili promjenu identiteta.

Prije nego što je svjedok odgovorio na braniočevu sugestiju sudija Fluge/Flugge je konstatovao da vijeće nije vidjelo dokaze da su pripadnici odreda tražili promjenu identiteta.Naprotiv, "u ovom dokumentu piše da je to svjedok tražio", primijetio je sudija. Salapura se složio sa sudijom da pripadnici odreda nisu sami tražili lažne dokumente i objasnio da je zahtjev za lažnim dokumentima bio rezultat "naše procjene" i da ga je on podnio "samoinicijativno".

Dijeljenje sadržaja