Jovan Ivanović iz Zvornika kaže da je Karadžić "učinio sve što je mogao da se očuva mir u BiH". On je "humanista i dobar čovjek" koji "nije imao iskrenih sagovornika" o rješenju krize u BiH. Karadžić i Krajišnik su se zalagali za razdvajanje naroda, priznaje svjedok, ali nakon što su shvatili da je cilj Muslimana "džihad" što je, po njemu, postalo jasno nakon izglasavanja suvereniteta BiH u oktobru 1991. godine

Jovan Ivanović je jedan od inicijatora i osnivača SDS u Zvorniku, i predsjednik opštinskog Izvršnog odbora prije izbijanja sukoba u BiH. Nakon što ga je Željko Ražnatović Arkan u aprilu 1992. godine na sastanku sa muslimanskim predstavnicima u Malom Zvorniku išamarao i proglasio "izdajnikom" Ivanović se, ispričao je na suđenju Radovanu Karadžiću, držao podalje od politike.

Po Ivanoviću, Arkan je bio glavni tvorac "haosa" u Zvorniku u periodu od aprila do jula 1992. godine, kada su iz Banja Luke poslati specijalci da se razračunaju sa paravojskama na tom području. Karadžić je, po njemu, "učinio sve što je mogao da se očuva mir u BiH". On je "humanista i dobar čovjek" koji jednostavno "nije imao iskrenih sagovornika" o rješenju krize u BiH. Jer da jeste, "sve bi bilo drugačije".

Tužiteljica Mekena/McKenna je ukazala da je Ivanović na suđenju Branku Grujiću pred sudom u Beogradu svjedočio da su se Karadžić i Krajišnik zalagali za razdvajanje Srba od ostalih naroda u BiH. Ivanović nije imao kud nego da potvrdi da je to rekao, ali je dodao da su Karadžić i Krajišnik zauzeli takav stavtek "nakon" što su zaključili da je "jedini cilj" Alije Izetbegovića i drugih vodećih bosanskih političara bio "džihad". Nakon što je krajem 1991. godine Skupština BiH izglasala suverenitet BiH "kao da je neki đavo pao među nas", rekao je svjedok.

Tužiteljica je podsjetila Ivanovića da je istražiteljima tužilaštva 2002. godine rekao da je čuo Grujića kada je za "Sky News" izjavio da su "Muslimani u prošlosti počinili genocid nad Srbima i da su Srbi zato sada odgovorili malim genocidom nad Muslimanima". Ivanović sada tvrdi da je tada "bio malo u svađi" sa Grujićem i "malo mu se svetio". "Znate, to su naša srpska posla", rekao je dodavši da je Grujić bio "priglup" i da je "znao da se frlja riječima". Uvrijeme kada se to dogodilo, kaže, "nije bilo nikakvih genocida ni genocidčića".

Tužiteljica je ukazala da je u izjavi iz 2002. godine Ivanović naveo da je ideja bila da se Muslimani isele iz sela koja su smatrana srpskim, i da se u njih usele Srbi, a kao primjer je naveo selo Đulići. Čuo je, kaže, glasine o ubistvima mještana Đulića u školi u Karakaju, ali nije znao da je ubijeno između 700 i 800 ljudi. Po sistemu "rekla – kazala" saznao je i za ubijanja Muslimana iz Diviča u Domu kulture u Čelopeku. Pričalo se da "zli momci upadaju unutra, maltretiraju i ubijaju, ali je on "bježao od tih zločina" jer to "nije bilo za normalne ljude".

Mada o masakru u Domu kulture u Pilici 16. jula 1995. godine nije ništa objavljeno u medijima, ljudi koji su živjeli u blizini sve su vidjeli i priča se širila. "Kod nas Srba se ništa ne može sakriti. Srbi pričaju i šta treba i šta ne treba, tako da posle par godina uvijek možete saznati istinu", rekao je Ivanović.

U slučaju Srebrenice, po Ivanoviću, problem je bio što se svi Muslimani nisu odmah predali. Dio njih se pokušao probiti, u proboju su ubili "brojne Srbe", a onda su "zli momci" odlučili da se osvete. To što se desilo je "neprimjereno", kaže svjedok, ali je 101 posto uvjeren da Karadžić u tome nije imalo nimalo udjela. Za Srbe bi, kaže, bilo dobro da Tribunal utvrdi ko je odgovoran jer je, "gledao neke zapadne dokumentarne filmove koji govore o međunarodnim uplitanjima" u srebreničke zločine.

Dijeljenje sadržaja