Osporavajući tvrdnje optužbe da su za snajperske napade na sarajevske civile krivi pripadnici vojske bosanskih Srba, veštak za balistiku Mile Poparić tvrdio da se sa njihovih položaja u mnogim slučajevima nisu mogla videti mesta udara jer su bila zaklonjena zgradama, rastinjem, pa i maglom... ali su u nekim slučajevima bili na vidiku Armije BiH

U nastavku juče započetog iskaza u odbranu Radovana Karadžića, veštak za balistiku Mile Poparić negirao je da su za snajperske incidente navedene u optužnici odgovorni pripadnici vojske bosanskih Srba ili je navodio da makar nisu namerno pucali na civile u Sarajevu tokom opsade grada. On je pažljivo proučio nalaze sa uviđaja sarajevskih policajaca iz ratnog perioda i kasnije rezultate istraga haškog tužilaštva, obišao mesta incidenata i položaje sa kojih su, po optužnici, hici ispaljeni i u izveštaju koji je uveden u dokaze predstavio svoje zaključke.

Većina argumenata kojima Poparić osporava teze optužbe odnose se na vidljivost ciljeva sa položaja vojske bosanskih Srba. Za većinu od 17 snajperskih napada navedenih u optužnici protiv Karadžića svedok tvrdi da nisu bili vidljivi sa srpskih položaja iz različitih razloga kao što je mogućnost da su vidik zaklanjale zgrade ili rastinje, kojeg danas doduše više nema. Recimo, u slučaju ubistva Munire Zametice, ustreljene u julu 1993. godine kada je uzimala vodu iz reke Dobrinje, on tvrdi da se ne može sa sigurnošću reći da li je oko korita reke tada bilo "rastinja uključujući i nepokošenu travu", što je moglo da zakloni pogled srpskim snajperistima. Podsetio je da je korito reke betonirano, pa je moguće da je žrtva pogođena metkom koji je rikošetirao u toku vatrenog obračuna dve strane u sukobu.

U slučaju ranjavanja trogodišnje devojčice Anise Pite 13. decembra 1992. godine, ukazao je da je njen otac izjavio da je tog jutra bila magla koja se do trenutka ranjavanja povukla. No, pitanje je, naglašava Poparić, do koje visine se magla povukla i da li se možda zadržala u višim predelima gde su bili srpski položaji. Ako jeste, vidljivost cilja je, smatra, bila ograničena. U tom i nekoliko drugih slučajeva, Karadžićev veštak je ukazivao i da su ranjeni i ubijeni civili bili vidljivi i sa položaja Armije BiH, tako da se ne može sa sigurnošću reći ko ih je gađao.

Osporavao je da se prilikom jednog broja incidenata radilo o snajperskoj paljbi, ukazujući na izjave žrtava da su pre ranjavanja čule rafalnu paljbu. U jednom slučaju, naveo je, razdaljina između položaja bosanskih Srba i mesta na kojem je pogođen civil bila je 1.245 metara, a domet snajpera je 1.200 metara, pa zaključuje da se radilo o puškomitraljezu.

Iako stručnjak za balistiku, Poparić se tokom iskaza bavio pravnim pitanjima, ukazivanjem na navodne nepodudarnosti u izjavama svedoka i različite zaključke istraga sarajevskih policajaca i haških istražitelja. Zatim, bavio se i medicinskim temama, objašnjavajući da se pojedini incidenti ne mogu ispravno obraditi bez nedostajuće sudsko-medicinske dokumentacije, kao što su nalazi o ulaznim i izlaznim ranama.

Zbog toga je tužiteljica Edžerton/Edgerton danas više puta reagovala navodeći da u pojedinim delovima iskaza "nema ni trunke balističke analize". Ili se, kako je primetio predsedavajući sudija Kvon/Kwon, može reći da optuženi "uludo troši svoje vreme", jer je doveo veštaka za balistiku da iznosi zaključke do kojih je mogao doći bilo ko drugi. Poparićev iskaz biće nastavljen sutra.

Dijeljenje sadržaja