Home



SVEDOK: BILO JE MRŽNJE ALI NE I ZELJE ZA OSVETOM




Bivši pripadnik Bratunačke brigade na suđenju nekadašnjem komandantu Glavnog štaba VRS potvrdio da je u noći između 13. i 14. jula 1995. u Bratuncu bilo zatočeno na hiljade Muslimana zarobljenih nakon pada Srebrenice. Odgovarajući na pitanja Mladićevog branioca svedok je potvrdio da je "u narodu bilo mržnje", ali je negirao da je bilo i "želje za osvetom", čime odbrana nastoji da objasni srebreničke zločine

Zlatan Čelanović, svjedok na suđenju Ratku Mladiću Zlatan Čelanović, svjedok na suđenju Ratku Mladiću

Zlatan Čelanović je u julu 1995. godine u Bratunačkoj brigadi VRS bio referent za moral, verska i pravna pitanja. Na tri ranija tribunalova suđenja optuženima za srebreničke zločine opisao je šta se u noći 13. jula 1995. događalo u Bratuncu gde su autobusima i kamionima dovezeni Muslimani zarobljeni nakon pada Srebrenice. Svedočeći na suđenju Ratku Mladiću potvrdio je tačnost svog iskaza u predmetu "srebreničke sedmorke" 2007. godine a relevantni delovi transkripta sa tog suđenja uvedeni su u spis.

Čelanović je na vazdušnom snimku Bratunca obeležio i ulicu koja je, kako je opisao, 13. jula 1995. godine bila ispunjena autobusima punim zarobljenika. Deo zarobljenih Muslimana je takođe bio smešten i u zgradu škole Vuk Karadžić. Pripadnici specijalne policije su tog dana u sedište vojne policije doveli grupu zarobljenika a on je od načelnika bezbednosti Glavnog štaba VRS Ljubiše Beare dobio zadatak da ih ispita i uz pomoć podataka iz knjige "Hronika naših groblja" Milivoja Ivaniševića utvrdi da li među njima ima odgovornih za zločine počinjene nad Srbima.

Među zarobljenima bio je i njegov prijatelj Rešid Sinanović za koga Čelanović nije verovao da je bio umešan u bilo kakve zločine. Sinanovića su policajci kasnije odveli u školu Vuk Karadžić a trag mu se gubi nakon što je dva dana kasnije 15. jula 1995. primljen na lečenje u Banju Koviljaču.

Uveče 13. jula iz škole Vuk Karadžić kraj koje je prolazio zajedno s Ljubišom Bearom su se čuli povici i zapomaganje zarobljenika. Uzvikivali su "kad ćete nas pustiti", svedočio je Čelanović opisujući kako im niko nije odgovarao niti je oko njih bilo ikoga osim stražara. Umesto ka Kladnju zarobljenici su, kako je kasnije saznao, 14. jula odvezeni prema lokacijama pogubljenja na području Zvornika.

Odgovarajući na pitanja odbrane Ratka Mladića Čelanović je opisao napade muslimanskih snaga na srpska sela na području Srebrenice i Bratunca. "Ubistva, pljačke i paljevine" trajali su čitav rat, rekao je Čelanovićikoji je tokom i nakon rata u Bratuncu bio zadužen za prikupljanje dokumentacije o napadima na srpska sela i postupanju sa zarobljenim Srbima. Potvrdio je da samo dva sela na tom području nisu napadnuta tokom rata, te da napadi nisu prestali ni nakon što je Srebrenica u martu 1993. godine proglašena zaštićenom i demilitarizovanom zonom.

"Bilo je mržnje u narodu" rekao je Čelanović opisujući posledice tih napada ali je na pitanje Mladićevog branioca da li se tako pojavila i "želja za osvetom", odgovorio da to nije uočio. "Primetio sam samo želju ljudi da prestane rat", rekao je Čelanović.

Suđenje bivšem komandantu Glavnog štaba VRS optuženom za genocid i druge zločine počinjene tokom rata u BiH, nastavljeno je iskazom zaštićenog svedoka optužbe koji video linkom svedoči na raspravi zatvorenoj za javnost.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 586

POGREŠNA DIJAGNOZA: Propali pokušaj diskreditacije Milana Babića
ŽIVOT BEZ NADE: Ispovest srebreničkih majki
ŽALBA I ŽALJENJE: Izvinjenje generala Đorđevića kosovskim žrtvama