Bivši gradonačelnik Trebinja je ponosan na svoju ulogu u opštini koju su početkom 1993. godine napustili skoro svi Muslimani – po njegovim tvrdnjama samovoljno i iz "fanatizma", a po njihovim zbog pretnji i zlostavljanja srpskih vlasti. Kako je Karadžićev svedok "anticipirao" navodnu izjavu bosanskih Hrvata da će izgraditi "lepši i stariji" Stari most u Mostaru, pa im je dve ranije "uzvratio" identičnom izjavom o Dubrovniku

Radovan Karadžić je od bivšeg gradonačelnika Trebinja Božidara Vučurevića uzeo izjavu, obezbedio mu "slobodan prolaz" odnosno garancije da neće biti uhapšen po hrvatskoj optužnici za granatiranje Dubrovnika i potrošio ceo sudski dan za iskaz bez previše veze sa njegovim predmetom. Trebinje se, naime, ne navodi u optužnici tako da je Vučurevićev iskaz relevantan samo u pogledu uopštenog ponašanja rukovodstva SDS na čijem je čelu bio optuženi Karadžić.

Svedok ne poriče da je muslimansko stanovništvo napustilo tu hercegovačku opštinu ali odgovornost prebacuje na rukovodstvo muslimanske Stranke demokratske akcije (SDA). Tvrdi da je krajem januara 1993. godine jedan lokalni Musliman, čije ime nije želeo da saopšti, od njega tražio putne isprave sa kojima će moći da napusti BiH. Za uzvrat mu je dostavio naređenja tadašnjeg sekretara SDA Hasana Čengića i opštinskog odbora SDA da se Muslimani "tiho i oprezno ali hrabro i organizovano" isele iz Trebinja. Odmah nakon toga, Vučurević se, kaže, sastao sa predstavnicima trebinjskih Muslimana, saopštio im da im ne može garantovati bezbednost od napada Srba, nakon čega su odlučili da "prihvate Čengićevo naređenje" i isele se u Crnu Goru. Opštinske vlasti su im, naveo je svedok, obezbedile autobuse i pratnju do granice.

Tužilac, međutim, sugeriše da je muslimansko stanovništvo proterano iz Trebinja, ukazujući na izjave izbeglih po dolasku u Crnu Goru objavljene u tamošnjem nedeljniku "Monitor". Oni su govorili da su otišli nakon stalnih pretnji, upada u kuće i zlostavljanja od strane policije, a ne zbog navodnog uputstva SDA "kako to tvrdi Vučurević". Ne bi, govorili su, ni na čiji poziv napustili kuće da bi negde spavali na podu sa stvarima spakovanim "u kese za đubre".

Tužilac je zatim ukazao i na Vučurevićev ratni nastup iz Beograda u okviru "turneje epske poezije" gde je tvrdio da su Muslimani iz Trebinja "verski fanatici" koji su na poziv svojih vođa napustili kuće i "pevajući" otišli u Crnu Goru. Svedok je prvo pokušao sa tvrdnjom da to nisu njegove reči, a kada je tužilac nagovestio da će pustiti audio snimak, rekao je da je odlazak Muslimana iz Trebinja zaista bio "prava pesma i veselje" u odnosu na patnje Srba u BiH. Dodao je i da je tada pred svojim narodom morao "malo da glumi", jer mu je bilo prećeno zato što je štitio Muslimane, pa se, kaže, moralo "malo ovako, a malo onako, govoriti". Na istom nastupu, u trenucima kada je govorio "malo onako", Vučurević je obećao stvaranje srpskih zemalja i tvrdio da u BiH ratuju tri vrste Srba – katolici, muslimani i pravoslavci – a i danas je rekao da se može reći da je to jedan narod sa tri vere.

Predočen je i deo svedokovog intervjua "Srpskom oslobođenju" u kojem u oktobru 1994. godine govori o pregovorima sa hrvatskom stranom sa ciljem da se "jednom za svagda raskrsti sa Muslimanima" jer je "uhvatiti se u kolo sa njima isto kao biti u kolu sa đavolom". Oni, objašnjavao je, imaju natalitet "da te bog sačuva" i "rađaju se toliko da ih ne možeš prebrojati". Zato je predlagao da se Hercegovina podeli između Srba i Hrvata, a na pitanje da li bi za Muslimane bilo mesta odgovorio je da je njihovo mesto "u Neretvi", koju je predvideo kao granicu. Danas, međutim, tvrdi da je intervju izmišljen i da mu je sve podmetnuto u listu koji je, inače, bio ratno glasilo stranke u čijem je glavnom odboru sedeo.

Svedok se, ukazao je tužilac, istakao i javnim nastupima u pogledu granatiranja Dubrovnika izjavljujući da se gađalo "gde god se moglo i što češće" i da će Srbi izgraditi "lepši i stariji" grad koji je tada rušen. Vučurević odgovara da je to rekao "poluozbiljno ili skroz neozbiljno" kao odgovor na tvrdnje Hrvata da će izgraditi "lepši i stariji" Stari most u Mostaru koji su srušili. Mali problem sa takvom tvrdnjom je u tome što je svedokova izjava o Dubrovniku data krajem 1991. godine, skoro dve godine pre rušenja Starog mosta u Mostaru.

Vučurevićev iskaz je tako okončan i on će se zahvaljujući odobrenom "slobodnom prolazu" mirno vratiti kući bez bojazni od hapšenja i izručenja Hrvatskoj. Na rastanku, Karadžić mu se zahvalio na današnjem svedočenju i ondašnjem "čuvanju komšija Muslimana".

Dijeljenje sadržaja