Svedok Karadžićeve odbrane Aleksandar Tešić negira da je znao ono što su, po tužiocu, "znale i domaćice" iz Bratunca i s druge strane Drine: da je 13. jula 1995. godine u gradu ubijen veliki broj zarobljenih Muslimana. Uprkos ubistvima na gradskom stadionu i u osnovnoj školi 1992. godine, Tešić nije smatrao da dolazi "novi talas ubijanja". U suprotnom bi, kaže, "svakako bio zabrinut"

Veći deo izjavekoju je Aleksandar Tešić, bivši sekretar opštinskog Sekretarijata za narodnu odbranu dao odbrani Radovana Karadžića, odnosi se na događaje u bratunačkoj opštini u maju 1992. godine. Unakrsno ispitivanje tužioca Nikolsa/Nichols je, međutim, u najvećoj meri bilo usmereno na ubistva na širem području Bratunca u julu 1995. godine, nakon pada Srebrenice.

Tešić je govorio o "humanitarnoj katastrofi" zatečenoj u Potočarima 12. jula i nagomilanim leševima koje je video ispred skladišta zadruge u Kravici 14. jula 1995. godine. U Bratuncu je, međutim, 13. jula pred zgradom opštine video samo autobuse sa ljudima za koje je mislio da se iz Potočara prebacuju na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Na sugestiju tužioca da se radilo o zarobljenicima, Tešić je odgovorio da je tada verovao da su to ljudi koje je dan ranije video u Potočarima. "Dakle, vi ste sa prozora kancelarije videli hiljade ljudi u autobusima koji su slobodnom voljom prebačeni u Bratunac, stotine su izašle da protegnu noge, popiju piće i pojedu obrok u hotelu Fontana", upitao je tužilac. Uz komentar da je pitanje tužioca "malo cinično", svedok je odgovorio da "zna samo da u Bratuncu nije bilo vojske" a u svakom autobusu je bio po jedan vojni policajac kojeg su "da su hteli, mogli da savladaju". Umesto toga, oni su "mirno sedeli u sedištima", zaključio je Tešić.

Svedok "ne može da se seti" da li je čuo pucnjavu iz automatskog oružja u blizini opštine, iz pravca hangara, škole Vuk Karadžić i stadiona. Rekao je da je "moguće" da se pucalo ali "u ratno vreme to nije bilo iznenađujuće" pošto se "kod nas pucalo bez ikakvog razloga". Na pitanje kako se nije zapitao da li dolazi "novi talas ubijanja", nakon iskustva koje su Bratunčani imali sa ubistvima u školi i na stadionu tri godine ranije, svedok je odgovorio da "nije smatrao da se radilo o nekakvim ubijanjima". U suprotnom bi, kaže, "svakako bio zabrinut".

Tužilac je zatim predočio izveštaj londonskog "Independenta", čiji je novinar u julu '95. razgovarao sa ženama iz Bratunca koje su došle u kupovinu na drugu obalu Drine, u Ljuboviju. One su mu rekle da su "Muslimani ubijani na igralištu u Bratuncu" i da je "to bilo strašno". "Eto, domaćice su znale, ja neću reći da sam znao, kad nisam znao", odgovorio je Tešić.

Svedok je detaljno opisao šta je 14. jula 1995. godine video dok je u autobusu sa bratunačkim regrutima prolazio pored skladišta poljoprivredne zadruge u Kravici. Uz zid zadruge je, rekao je, video "jako mnogo leševa", hrpu od 200 - 300 tela koja su mu prvo izgledala kao "poređane cepanice". Tek kad je prišao, shvatio je da su to tela mrtvih ljudi. Upitan zašto nije izašao iz autobusa i "pitao šta se dešava", Tešić je odgovorio da je "morao da preda regrute u tačno određeno vreme". Sem toga, rekao je, bilo ga je "strah da izađe pred ljude sa oružjem", oko njega je bilo toliko mrtvih a on je, kaže, bio odgovoran "za omladince…".

Dijeljenje sadržaja