U unakrsnom ispitivanju, tužitelj je optuženog Simu Zarića suočio sa nekim od navoda iz njegove knjige "Na haaškom raspeću", pitajući ga što je pisac time htio reći - Zarić se, medjutim, nije složio s nekim od dijelova knjige koju je sam napisao


U unakrsnom ispitivanju Sime Zarića, jednog od trojice optuženih za etničko čišćenje općina Bosanski Šamac i Odžak, tužitelj David Re je dokazivao da je u nasilnom preuzimanju vlasti i zločinima koji su uslijedili 1992. i 1993. sudjelovala i 17. taktička grupa JNA i njen Četvrti odred, u kojem je Zarić bio pomočnik komandanta za obavještajne poslove i moral. Tužitelj se pozivao na podatke iz knjige "Na haaškom raspeću" čiji je autor Simo Zarić.

U dvonedjeljnom svjedočenju u vlastitu obranu, Zarić je tvrdio da jedinice JNA nisu sudjelovale u zauzimanju Bosanskog Šamca 17. aprila 1992. niti u progonima Bošnjaka i Hrvata iz šamačke regije. Za preuzimanje vlasti i etničko čišćenje je optužio lokalnu policiju i "Šešeljeve specijalce", ili dobrovoljce. Tvrdio je da su Šešeljevci došli iz Srbije na poziv načelnika policije Stevana Todorovića i predsjednika Kriznog štaba "Srpske općine Šamac" Blagoja Simića, prvooptuženog na šamačkoj optužnici.

Citirajući dijelove iz knjige optuženog, tužitelj je podsjetio Zarića da je svojevremeno napisao kako je komandant 17. taktičke grupe, major Stevan Nikolić, po dolasku Šešeljevaca u Bosansku Posavinu, 11. aprila 1992. godine, rekao da će ih "nastojati staviti pod kontrolu". Takodjer je podsjetio optuženog da je opisao sudjelovanje Šešeljevaca u nekim akcijama JNA - poput "oslobadjanja" Bosanskog Šamca i probijanja koridora prema Brčkom - iz čega tužitelj zaključuje da su dobrovoljci iz Srbije bili podredjeni komandi JNA.

Tužitelj Re je takodjer primijetio da je Zarić u knjizi spomenuo priznanja koja je komanda 17. taktičke grupe uručila dobrovoljcima za "doprinos u zajedničkim akcijama" ali da - osim masakra u selu Crkvina - nije opisao druge zločine koje su Šešeljevci počinili u šamačkoj regiji. U knjizi piše da su dežurni oficiri u komandi 17. taktičke grupe znali da je Slobodan Miljković - Lugar u Crkvini ubio 16 civila prije nego što im je Zarić, iste noći, prijavio zločin. Tokom svjedočenja Zarić je, medjutim, tvrdio da je tom vješću "iznenadio i zgrozio sve prisutne u komandi", koji nisu znali za masakr nad zatočenicima.

Tužitelj je u knjizi pronašao i podatak da je komandant Stevan Nikolić uputio Zarića u sjedište Ratnog vazduhoplovstva, u Beograd, da prijavi zločin. "Jedini zaključak je da ste i vi i komandant znali da su specijalci u Posavinu stigli helikopterom JNA i da su zajedno sa 'srpskom policijom' radili za JNA", rekao je Re.

"Vi ovdje radite opstrukciju. Vi izmišljate. To nema veze s istinom. Knjiga ima šupljina i vi te šupljine koristite" - uzviknuo je Simo Zarić pobijajući sve zaključke tužitelja.

Zarić je objasnio kako izjava majora Nikolića, da će Šešeljevce nastojati staviti pod kontrolu, kako stoji u knjizi, ne znači da će ih nastojati staviti pod komandu JNA, već "pokušati obuzdati".

Tvrdio je da su Šešeljevci sudjelovali samo u odredjenim akcijama JNA, u okviru specijalnog bataljona Stanice javne bezbjednosti te naglasio da je 6 Šešeljevaca poginulo u tim akcijama, zbog čega im je komanda 17. taktičke grupe odlučila dati priznanja. "Nisu svi bili banditi kao Lugar", rekao je Zarić.

Tužitelju je u Zarićevoj knjizi zapela za oko i pjesma pod naslovom "Što si učinio Radovane brate?", pa je optuženog pitao odnosi li se ona možda na vodju bosanskih Srba, Radovana Karadžića. Zarić je na to odgovorio da u knjizi izričito stoji da se pjesma "ne odnosi na Radovana koji je sjedio na Palama".

Dijeljenje sadržaja