Iz sedmodnevnog svjedočenja optuženog Sime Zarića se dalo zaključiti da Zarić smatra suoptužene odgovornima za etničko čišćenje Bosanskog Šamca 1992. i 1993., dok za sebe tvrdi da "nije sudjelovao ni u jednom zločinu za koji ga tereti optužnica"


Iz prvih sedam dana svjedočenja optuženog Sime Zarića - Šolaje moglo se zaključiti da on suoptužene Blagoja Simića i Miroslava Tadića, kao i Stevana Todorovića i Milana Simića - koji su priznali krivicu i osudjeni 10 odnosno 5 godina zatvora – smatra odgovornima za etničko čišćenje Bosanskog Šamca 1992. i 1993., za što ih tereti i optužnica.

Za sebe je, medjutim, tvrdio da "nije sudjelovao ni u jednom zločinu za koji je optužen" i da se doslovno našao "u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu", na kojem čak "nije bio ni dovoljno moćan da spriječi zločine".

Optužba, s druge strane, tvrdi da je Četvrti odred JNA, u kojem je Zarić bio pomoćnik komandanta za obavještajni rad i moral, zajedno sa pripadnicima lokalne srpske policije i Šešeljevih dobrovoljaca iz Srbije, sudjelovao u nasilnom preuzimanju vlasti i progonima nesrpskog stanovništva šamačke općine.

Odgovarajući na pitanja svog branitelja, Zarić je u prvih sedam dana svjedočenja uvjeravao sudsko vijeće da vojska nije sudjelovala ni u zauzimanju regije ni u progonima i tvrdio je da su zločine počinili lokalna policija i Šešeljevci, koji su u Bosansku Posavinu došli na poziv predsjednika šamačkog Kriznog štaba Blagoja Simića i načelnika policije Stevana Todorovića.

Tvrdio je, takodjer, da je etničko čišćenje orkestrirao Krizni štab "Srpske opštine Šamac", u čijem sastavu su, prema Zarićevom riječima, bili svi optuženi, izuzev njega. Obrana Blagoja Simića je u svom dokaznom postupka krivicu za zločine prebacivala na vojsku i policiju, tvrdeći da Krizni štab i civilne vlasti u općini nisu na njih imali nikakvog utjecaja.

Prema Zariću, Krizni štab je uz pomoć lokalne policije i Šešeljevaca 17. aprila 1992. preuzeo svu vlast u Bosanskom Šamcu, nakon čega su pripadnici lokalne policije i paravojnici iz Srbije pozatvarali vidjenije Bošnjake i Hrvate, "navodno osumnjičene za ilegalno naoružavanje i formiranje paravojnih jedinica 1991". Brojni zatočenici su u tom procesu mučeni, a neki su i ubijeni u Stanici milicije, komandi Teritorijalne odbrane i šamačkim školama koje su pretvorene u zatvore.

Optuženi Zarić je tvrdio da je pokušavao upozoriti svoje nadredjene i predsjednika općinskog Kriznog štaba, Blagoja Simića, na zločine počinjene u Šamcu, no oni su, tvrdi, bili nemoćni, jer je zločince štitio načelnik policije, Stevan Todorović.

Todorović je, tvrdi Zarić, prikrio i najteži zločin iz šamačke optužnice - masakr 16 zatočenih civila u selu Crkvina - koji je počinio vodja Sivih vukova, Slobodan Miljković - Lugar. Lugar je bio prvooptuženi na šamačkoj optužnici podignutoj 1995. no živio je slobodno u Srbiji do 1998. kada je ubijen u kafanskom obračunu u Kragujevcu.


Zariću još predstoji unakrsno ispitivanje tužiteljstva, a vjerojatno i podrobno ispitivanje od strane Igora Pantelića, branitelja Blagoja Simića, kojeg je Zarić svojim svjedočenjem najviše "ugrozio".

Dijeljenje sadržaja