Blagoje Simić osudjen na 17, Miroslav Tadić na 8, a Simo Zarić na 6 godina zatvora

Haški tribunal je podigao optužnicu protiv Blagoja Simića, Miroslava Tadića i Sime Zarića još u vrijeme rata, 21. jula 1995, a sudjenje im je počelo u septembru 2001. godine. Sud ih je proglasio krivim za "zločine protiv čovječnosti i teške povrede Ženevskih konvencija" počinjene u Bosanskom Šamcu 1992. i 1993. godine.

Danas su izrečene kazne: Blagoje Simić je osudjen na 17, Miroslav Tadić na 8, a Simo Zarić na šest godina zatvora.

Sva trojica su proglašeni krivim za progon i deportaciju ne-Srba u Bosanskom Šamcu na političkoj, vjerskoj i rasnoj osnovi, koji se karakterizira kao zločin protiv čovječnosti.

Blagoje Simić je ocijenjen kao "vodeći učesnik zajedničkog zločinačkog poduhvata", poduzetog sa ciljem trajnog uklanjanja ne-Srpskog stanovništva Bosanskog Šamca. Nakon što je Srpska demokratska stranka 17. aprila 1992. godine nasilno preuzela vlast u ovom gradu, Blagoje Simić je imenovan za predsjednika srpskog Kriznog štaba "Srpske opštine Bosanski Šamac", a zatim za predsjednika Ratnog predsjedništva. Godine 1993. godine izabran za predsjednika "Skupštine opštine Šamac", i na tom položaju je bio i kad je objavljena prva optužnica u ovom predmetu.

Sud je ustanovio da, kao najviši funkcioner u Bosanskom Šamcu sve vrijeme rata, snosi i najveću odgovornost za progone nesrpskog stanovništva i osudilo ga na 17 godina, dok su blaže kazne dobili Tadić i Zarić, koje haške sudije smatraju "pomagačima u provodjenju zločinačkog poduhvata".

U prilog različitoj ocjeni krivnje trojice optuženih, ide i činjenica da je Zarić oslobodjen tačke optužbe za deportaciju Bošnjaka i bosanskih Hrvata, kao zločin protiv čovječnosti, dok su sva trojica oslobodjeni treće tačke haške optužnice, koja ih tereti za nezakonito premještanje stanovništva.

Uz ovo, jedan od članova Sudskog vijeća, sudija Per-Johan Lindholm je izdvojio mišljenje od odluke Sudskog vijeća. Prema njemu, Blagoje Simić je zaslužio kaznu od maksimalno sedam godina zatvora, dok su ostala dvojica optuženih trebali biti oslobodjeni krivnje.

Sva trojica su se svojevremeno dobrovoljno predali Tribunalu: Tadić i Zarić su to učinili 1998. godine, dok je Simić to učinio tri godine poslije.

Dijeljenje sadržaja