Michael Rose, svjedok na suđenju Ratku Mladiću

Ratko Mladić je propustio prvi dio današnjeg suđenja kako bi se u Pritvorskoj jedinici u Sheveningenu/Scheveningen susreo sa srbijanskim ministrom pravde Nikolom Selakovićem. Pošto mu je jučer odbijena molba da se početak današnjeg zasjedanja radi tog susreta odgodi Mladić je jutros putem svojih advokata dostavio vijeću pismenu obavijest da se dobrovoljno odriče prava da prisustvuje dijelu današnjeg suđenja.

Mladićev branilac Branko Lukić je, inače, po završetku unakrsnog ispitivanja britanskog generala Majkla Rouza/Michaela izrazio zadovoljstvo njegovim iskazom. To zadovoljstvo, vjerovatno potiče i od činjenice da je general Rouz u svom iskazu rekao da su SAD i NATO krajem 1994. godine "odlučile da prekrše sopstvene rezolucije i da naoružaju i obuče" Armiju BiH, kao i da su pripadnici UNPROFOR pod njegovim zapovjedništvom navodili pilote NATO prilikom zračnih udara po srpskim položajima oko Goražda u aprilu 1994. godine.

Branilac Lukić je, inače, nastojao da dokaže da je cijela međunarodna zajednica bila protiv Srba sugerišući, između ostalog, da je u mirovnim pregovorima Srbima uvijek nuđeno manje, a Bošnjacima više teritorije nego što su imali pod svojom kontrolom. Rouz mu je odgovorio da je Srbima "vjerovatno" nuđeno manje teritorije. Iako nije želio ulaziti u detalje oko toga koliko je procenata teritorije nuđeno zaraćenim stranama, britanski general je u jednom trenutku naveo podatak da su Srbi 1994. godine pod svojom kontrolom držali oko 70 posto teritorije BiH.

Po završetku svjedočenja generala Rouza, Mladić se vratio u sudnicu kako bi pratio iskaz sljedećeg svjedoka. Radi se o ljekaru iz Foče koji je svjedočio zaštićen pseudonimom "RM-46" i uz mjere zaštite lika i glasa. On je nakon hapšenja 11. aprila 1992. godine najprije zatočen u vojnom hangaru na Livadama, nekoliko dana kasnije je prebačen u Kazneno-popravni dom Foča, a potom u julu 1993. godine u zatvor Kula odakle je godinu dana kasnije oslobođen u razmjeni.

Prema sažetku svjedokove pisane izjave koja je usvojena u dokaze zatvorenici KP Doma Foča su bili mahom civili, a među njima je bio veliki broj starijih ljudi, kao i fizički i mentalno oboljelih osoba. Zatvorenici su bili izloženi fizičkom maltretiranju, a mnogi od njih su izvedeni iz svojih ćelija nakon čega više nikada nisu viđeni živi. On je rekao da su srpske snage izvodile zatvorenike radi odmazde, odnosno nakon što bi pretrpile gubitke na bojištu.

Svjedok je u glavnom iskazu naveo da je da je 17. septembra 1992. godine izvedeno i ubijeno 45 zatvorenika iz KP Doma Foča. Na pitanje Mladićevog branioca Miodraga Stojanovića u unakrsnom ispitivanju na osnovu čega smatra da su izvedeni ljudi pobijeni svjedok je odgovorio da su tijela svih ljudi nakon rata pronađena u masovnim grobnicama. Stojanović je, inače, nastojao dokazati da VRS kojom je komandovao Mladić nije imala nikakve veze sa tim zatočeničkim objektom. Međutim, prema iskazu svjedoka, vojnici su, posebno u početku, često dolazili u KP Dom Foča, ulazili u ćelije i odvodili zatvorenike u prostoriju zvanu "mučilište".