Svedok odbrane Radovana Karadžića, bivši komandant čete VRS sa Hrasnog brda Dušan Zurovac, optužuje Armiju BiH za ono za šta su do sada pred Tribunalom osuđeni komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa: za neselektivno granatiranje, snajpersko dejstvovanje po civilima, pa čak i za opsadu Sarajeva. Tvrdi da je grad pre i posle rata izgledao isto

Bivši komandant jedne od četa Sarajevsko-romanijskog korpusa Dušan Zurovac tvrdi da njegova jedinica nije dejstvovala po civilima u Sarajevu i da se, u suštini, samo branila od napada Armije BiH. Tužilac, međutim, tvrdi da su sa položaja njegove čete na Hrasnom brdu snajperima ranjene majka i ćerka Nafa i Elma Tarić u septembru 1993. godine u ulici Ivana Krndelja, potom u julu naredne godine i 13-godišnji Seid Selak metkom u stomak dok je sa majkom i sestrom gledao izloge u ulici Miljenka Cvitkovića.

Zurovac je, odgovarajući na pitanja Radovana Karadžića, izričito tvrdio da navedene lokacije nisu bile u vidnom polju njegove jedinice, a optuženi je predočio i fotografije koje to navodno potvrđuju. Zurovac je, dalje, tvrdio da nijedan častan borac "ne bi sebi dozvolio da puca u ženu i dete, jer i borci imaju porodice". Pored toga, smatra da njegovi vojnici nisu mogli iz daljine videti da su ta žena i dete Muslimani, pa bi se i zbog toga uzdržali od pucanja. Konačno, kaže da je bilo rizično snajperom gađati te delove grada, jer bi se pripadnici čete kojom je komandovao morali penjati na krovove kuća, što je bilo "veoma rizično" i vodilo ih je "u sigurnu smrt".

Svedok se trudio da sliku o Sarajevu okrene na naličje u odnosu na do sada presuđene činjenice o zločinima počinjenim tokom opsade grada. Prvo, tvrdio je da je Armija BiH, a ne vojska bosanskih Srba, koristila prekomernu silu i ubijala civile, a da je Sarajevsko-romanijski korpus samo "odgovarao na provokacije" brojčano i oružano jače sile. Kaže da je "neprijatelj" neselektivno granatirao položaje njegove čete i "rušio kuće do temelja", kao i da su imali "neverovatno mnogo snajpera" iz kojih su, između ostalih, dejstvovali i bivši sportisti koji su se pre rata bavili streljaštvom. Od snajpera je, tvrdi, tokom rata ubijeno 100 vojnika njegove čete, kao i 20 civila sa Hrasnog brda, pa čak i jedna krava. Nastojeći da dokaže da vojska bosanskih Srba nije gađala civilna područja, Zurovac je rekao i da je Sarajevo nakon rata izgledalo kao i pre početka borbi, osim što je bilo razrušenih kuća uz linije sukoba.

U unakrsnom ispitivanju, svedok je otišao i korak dalje, navodeći da Sarajevsko-romanijski korpus nije držao grad u opsadi, već da je postojala "unutrašnja opsada" Armije BiH sa ciljem da se stanovništvo opljačka. Kada mu je tužiteljica Kimberli Vest/Kimberly West pokazala više dokumenata VRS u kojima se navodi da neprijatelj "pokušava da probije opsadu", Zurovac je ne trepnuvši najmanje pet puta rekao da je to zaista i bilo tako, ne uviđajući da time pobija sopstvenu tvrdnju da nije bilo opsade. U dokaze je uveden i dokument VRS iz aprila 1994. godine u kojem se navodi da oko Sarajeva treba postavljati žičane i betonske ograde da bi se "pojačao utisak blokade, kao da se nalaze u logoru".

Zurovac je tvrdio i da njegova četa nije imala snajperiste, ali se u dokumentima koje je tužiteljica predočila vidi da je jedan broj njegovih boraca dezertirao sa snajperima, na šta odgovara da ne zna kako su do njih došli. Zurovac je, inače, tvrdio da su srpski borci činili sve da odbrane svoje "kuće, ikone i krsne sveće", a u isto vreme nije negirao sadržaj dokumenata iz kojih se vidi da je dezerterstvo bilo više nego uobičajena pojava. Suđenje Karadžiću se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja