Optuženi Simo Zarić tvrdi da su Bosanski Šamac zauzele i očistile šamačka "srpska policija" i paravojne jedinice Vojislava Šešelja iz Srbije, koje su došle na poziv načelnika "srpske policije" Stevana Todorovića i predsjednika Kriznog štaba "Srpske općine Šamac" Blagoja Simića


U nastavku svjedočenja u vlastitu obranu, optuženi Simo Zarić je tvrdio da su Bosanski Šamac, u noći 17. aprila 1992. godine, zauzele "srpska policija" i "Šešeljevci", koji su došli iz Srbije na poziv načelnika "srpske policije" Stevana Todorovića i predsjednika Kriznog štaba "Srpske općine Šamac" Blagoja Simića.

Zajedno sa Blagojem Simićem i Miroslavom Tadićem, predsjednikom Komisije za razmjenu, Zarić je optužen za etničko čišćenje općina Bosanski Šamac i Odžak. Optužba tvrdi da je Četvrti odred JNA, u kojem je Zarić bio pomoćnik komandanta za obavještajni rad i moral, sudjelovao u zauzimanju Bosanskog Šamca i u progonima stanovništva iz šamačke regije 1992. i 1993. godine.

Zarić, pak, tvrdi da ni jedna jedinica JNA nije sudjelovala u zauzimanju Bosanskog Šamca. Prisjetio se da su pripadnici Četvrtog odreda tek nakon zauzimanja grada dobili naredjenje da zauzmu pozicije na obalama rijeka Save i Bosne, kako bi "spriječili prodor neprijateljskih snaga" iz okolnih hrvatskih sela i Republike Hrvatske. Tvrdio je da vojnici nisu ulazili u grad niti se sukobljavali sa stanovništvom Šamca.

Zarić je, medjutim, svjedočio da su Šešeljevi "Sivi vukovi" te noći pozatvarali i zlostavljali veliki broj Muslimana i Hrvata, te da su uhapsili i razoružali čak i neke pripadnike Četvrtog odreda. Tvrdi da je te noći, a i narednih dana, vidio veliki broj gradjana svih nacionalnosti, kako sa svojim obiteljima napuštaju Šamac i povlače se na jug Posavine, prema hrvatskim i muslimanskim selima.

Poput brojnih dosadašnjih svjedoka, Zarić je zapovjednika "Sivih vukova", Slobodana Miljkovića zvanog Lugar, optužio za najteži zločin koji se spominje u optužnici za Bosanski Šamac, kao i u optužnicama protiv Vojislava Šešelja, Jovice Stanišića i Frenkija Simatovića. Zarić je potvrdio da je Lugar, zajedno sa nekoliko pripadnika "Sivih vukova," 8. maja 1992. ubio najmanje 16 Bošnjaka i Hrvata koji su bili zatočeni u zgradi poljoprivredne zadruge u selu Crkvina.

Optuženi je rekao da je o tom zločinu obavestio tadašnjeg načelnika Uprave bezbjednosti JNA u Beogradu, generala Aleksandra Vasiljevića. Od njega je, tvrdi Zarić, saznao da je "Sive vukove" u Bosanski Šamac pozvao načelnik policije Todorović. Par dana prije preuzimanja vlasti, "Sivi vukovi" i grupa šamačkih mladića koji su bili na obuci u kampu srpske službe bezbednosti u Iloku prebačeni su u Posavinu helikopterom koji je, na zahtjev Stevana Todorovića, dala na raspolaganje služba bezbjednosti Ratnog vazduhoplovstva JNA.

Uprkos tome što je, kako Zarić tvrdi, već dan nakon masakra u Crkvini Uprava bezbjednosti JNA znala za taj zločin i njegove počinioce, Slobodan Miljković - Lugar je mirno i slobodno živio u Srbiji sve do 7. avgusta 1998. kada je ubijen u nekom kafanskom obračunu u Kragujevcu. Lugar je, inače, bio prvooptuženi na "Šamačkoj optužnici", podignutoj jula 1995.

Bivši načelnik policije, Stevan Todorović je priznao krivicu za progone Bošnjaka i Hrvata iz Odžaka i Bosanskog Šamca i osudjen je na 10 godina zatvora.

Sa iste optužnice osudjen je i bivši predsjednik šamačkog Izvršnog odbora, Milan Simić, koji je priznao mučenje kao zločin protiv čovječnosti i osudjen je na 5 godina.

Dijeljenje sadržaja