Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno iskazom operatera MUP BiH koji je 1995. godine učestvovao u presretanju razgovora između političara i oficira bosanskih Srba. Karadžić osporava da je 11. jula 1995. godine razgovarao sa Milanom Gverom, ukazujući da je Gvero svog sagovornika oslovljavao sa "predsedniče" a ne sa "gospodine predsedniče", a to se moglo odnositi i na predsjednika vlade, predsjednika skupštine ili predsjednika opštine

Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću optuženom za genocid u Srebrenici i druge zločine počinjene u BiH nastavljeno je iskazom zaštićenog svjedoka KDZ-357 koji je učestvovao u presretanju razgovora vođenih između političara i oficira bosanskih Srba tokom 1995. godine.

Bivši pripadnik MUP BiH je o postupku presretanja razgovora, njihovog snimanja, transkribovanja, šifrovanja i slanja u nadležnu komandu već detaljno svjedočio u nekoliko haških predmeta. U predmetu Karadžić u dokaze je danas usvojen transkript njegovog iskaza na suđenju Zdravku Tolimiru, optuženom za genocid i druge zločine u Srebrenici i Žepi.

U kratkom glavnom ispitivanju svjedok je potvrdio autentičnost transkripata razgovora presretnutih u vrijeme operacije VRS u Srebrenici u ljeto 1995. godine. Među njima su i razgovori koje je, prema svjedoku, 11. jula 1995. godine optuženi vodio sa generalom Milanom Gverom, osuđenim na petogodišnju zatvorsku kaznu za progon i prisilno premještanje stanovništva Srebrenice i Žepe. U njima Gvero obavještava "predsjednika" da je "srpska zastava na srpskoj crkvi" i "srpskom srebru".

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju nastojao da ospori da je on bio jedan od sagovornika u tim razgovorima. On je ukazivao da je Gvero svog sagovornika oslovljavao sa "predsedniče" a ne sa "gospodine predsedniče", a to se moglo odnositi i na predsjednika vlade, predsjednika skupštine, ili, čak, predsjednika neke komisije ili opštine.

Svjedok je, međutim, potpuno uvjeren da je Gvero razgovarao upravo sa Karadžićem što je, kako je rekao, očito iz konteksta oba razgovora koja su vođena u razmaku od oko dvadesetak minuta. Osim činjenice da su operateri dobro poznavali glasove obojice sagovornika, svjedok je primijetio da u tako važnom trenutku Gvero sigurno ne bi pozvao predsjednika opštine da mu raportira o ulasku srpskih snaga u Srebrenicu.

Odbacujući Karadžićevu sugestiju da su operateri "proizvoljno" identifikovali sagovornike presretnutih razgovora, svjedok je naveo da je tačnost informacija u to vrijeme bila od velike važnosti te da se s time niko nije želio poigravati. On se, između ostalog, prisjetio jednog karakterističnog presretnutog razgovora u kojem je general Mladić dogovarao sa nekim snimanje ulaska srpskih snaga u Srebrenicu kako bi kasnije te ekskluzivne snimke mogao prodati za 50.000 maraka.

Suđenje Karadžiću je potom nastavljeno na sjednici zatvorenoj za javnost iskazom svjedoka KDZ-145.

Dijeljenje sadržaja