Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočila Slavica Ristić koja je 13. jula 1995. godine bila u kabinetu tadašnjeg predsjednika Republike Srpske i slušala njegov razgovor sa generalom Ratkom Mladićem koji je raportirao da je Srebrenica "gotova" i da je sljedeća na redu Žepa. Karadžić ukazivao na "naivnost" srpskog rukovodstva koje je državu vodilo "sa livade"

Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske, optuženom za genocid i druge zločine u BiH, svjedočila je Amerikanka srpskog porijekla Slavica Ristić koja se u julu 1995. godine, u jeku srebreničke operacije VRS, sastala sa Radovanom Karadžićem u njegovom kabinetu na Palama. U dokaze je usvojen transkript intervjua koji su sa svjedokinjom obavili istražitelji Tribunala u aprilu 2009. godine, kao i serija fotografija koje je ona snimila prilikom posjete Palama.

Jedna od fotografija prikazuje Karadžića u telefonskom razgovoru sa generalom Mladićem koji ga je popodne 13. jula 1995. godine pozvao i raportirao da je "Srebrenica gotova: i da je "na redu Žepa". Karadžić je razgovarao sa uključenim spikerfonom kako bi i gosti mogli čuti Mladića. U kabinetu su još bili Srđa Trifković i Tom Prevović, sa kojima je svjedokinja prethodnog dana iz Beograda doputovala na Pale.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju naglasio da je nakon razgovora sa Mladićem bio "relaksiran i dobro raspoložen" jer je shvatio da su vojne operacije oko Srebrenice završene, pa je njegova pažnja u tom času bila usmjerena na mogući skori kraj rata. Pored toga ukazivao je da u razgovoru sa Mladićem nije bilo riječi o deportaciji civila niti o ratnim zarobljenicima.

Svjedokinja je sve to potvrdila navodeći da je na putu od Beograda ka Palama, prolazeći kroz Miliće, vidjela veliki broj praznih autobusa, ali da ni ona ni njeni saputnici nisu shvatili zašto se oni tamo nalaze. Navela je, također, da je na sastanku sa Karadžićem i Koljevićem bilo govora o tome da se "mora povesti računa o civilima" i "da ne smije biti napravljena nijedna greška" zbog koje bi srpska strana mogla trpjeti posljedice. Dodala je da joj je "teško da spoji temu tog razgovora sa onim što se kasnije dogodilo sa zarobljenicima".

Karadžić je iskoristio priliku da naglasi da su Slavica Ristić, Tom Prevović i Srđo Trifković, "iritirani načinom na koji su zapadni mediji pratili raspad bivše Jugoslavije" bili među osnivačima "Lord Bajron fondacije za balkanske studije" zajedno sa Alfredom Šermanom/Sherman, bivšim savjetnikom Margaret Tačer/Thatcher koji je, kako je Karadžić rekao, jedno vrijeme bio i njegov savjetnik.

Svjedokinja je, također, rekla da je Srđa Trifković – koji je jedno vrijeme bio Karadžićev portparol – bio frustriran što rukovodstvo bosanskih Srba nije u stanju da jasno artikuliše svoje stavove i što "naivno" očekuje da bi svoje interese moglo ostvariti putem mirovnih pregovora. Karadžić je, sa svoje strane, ukazivao da su vlasti Republike Srpske - bez telefona i druge potrebne infrastrukture - morale u to vrijeme da se staraju o milion stanovnika, dvije hiljade kilometara linija fronta i da su bile pod dvostrukim sankcijama... te su državu vodile takoreći "sa livade".

Tužilac je u dodatnom ispitivanju ukazao na izvještaj UNMO od 13. jula 1995. godine, u kojem se ukazuje da se približno u vrijeme Mladićevog telefonskog raporta Karadžiću, transport muslimanskog stanovništva iz Srebrenice privodio kraju i oko 18 sati je trebalo da posljednji konvoj napusti Potočare. Svjedokinja je rekla da o tome ne zna ništa, kao što nije znala ni šta se tog 13. jula događalo u skladištu poljoprivredne zadruge u Kravici ili dan kasnije, dok je ona još bila na Palama, na livadi kraj Orahovca.

Suđenje je nastavljeno iskazom zaštićenog svjedoka KDZ-122 na sjednici zatvorenoj za javnost.

Dijeljenje sadržaja