Radovan Karadžić u unakrsnom ispitivanju dr Tomasa Parsonsa iznio "nova saznanja" o broju nestalih Srebreničana tvrdeći, pored ostalog, da se na spisku Međunarodne komisije za nestale nalaze imena na stotine osoba koje su žive, a koje su proglašene mrtvima tako što su njihovi "amputirani dijelovi" iz hirurških sala nekako dospjeli u DNK laboratorije

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je nastavku unakrsnog ispitivanja dr Tomasa/Thomas Parsonsa, direktora sudsko-medicinskog odjeljenja Međunarodne komisije za nestale osobe, ukazivao na navodna nova saznanja "bosanske strane" o broju nestalih Srebreničana. Pošto je svjedok tražio da mu se objasni koja je to "bosanska strana" Karadžić se korigovao rekavši da misli na "muslimansku stranu" koja je, kako je rekao, "prigrabila" pridjev "bosanski".

Karadžić je objasnio da se njegova "nova saznanja" o broju nestalih Srebreničana temelje na izjavama "istaknutih predstavnika muslimanske strane" Mirsada Tokače, direktora Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva i Amora Mašovića, direktora Instituta za nestale osobe BiH, prema kojima se na spiskovima srebreničkih žrtava nalaze imena 500 osoba koje su još žive, kao i 70 ljudi koji su poginuli na drugim mjestima i u drugo vrijeme.

Dr Parsons je primijetio da Međunarodna komisija za nestale osobe "ne radi u svijetu u kojoj se u obzir uzima muslimanska ili bilo koja druga strana". "Mi pokušavamo identifikovati osobe koje su nestale tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji bez ikakve reference na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost", rekao je svjedok. Dodao je da mu nije poznato na kojim spiskovima se nalaze imena tih 500 osoba o kojima Karadžić govori, ali je siguran da nisu na spisku osoba koje je Međunarodna komisija identifikovala pomoću DNK uzoraka.

Karadžić je, potom, iznio tvrdnju da je "muslimanska strana" nedavno objavila da je nekoliko stotina osoba sa spiska identifikovanihproglašeno mrtvima tako što su njihovi "amputirani dijelovi" iz hirurških sala dospjeli u DNK laboratorije. Dr Parsons je odgovorio mu takve optužbe nisu bile poznate i dodao da, po njegovom mišljenju, "ima vrlo malo izgleda da su one tačne".

Nakon što je iskaz dr Parsonsa zaključen svjedočila je psihoterapeutkinja iz organizacije Viva žene iz Tuzle, Teufika Ibrahimefendić. Ona je o traumama i patnjama preživjelih iz Srebrenice svjedočila u nekoliko haških predmeta, a na suđenju Karadžiću u dokaze je uveden transkript njenog iskaza iz 2000. godine sa suđenja generalu Radislavu Krstiću.

Govoreći o posljedicama trauma kroz koje još uvijek prolaze preživjeli članovi porodica srebreničkih žrtava svjedokinja je navela da su oni pokazali visoki raspon emocija – od osjećaja straha, bespomoćnosti i ljutnje što se to baš njima dogodilo, kao i osjećaja krivnje što nisu nešto poduzeli. Osjećali su se izdanim i prevarenim i pokazivali promjene u ponašanju koje su vodile do osamljivanja ili potpune izolacije. Pored tjelesnih posljedica kao što su nesanica i poremećaji u ishrani imali su probleme sa koncentracijom i donošenjem odluka što ih je ometalo u svakodnevnom životu.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju pokušao da primijeni svoje znanje iz oblasti psihijatrije kako bi diskreditovao svjedokinju sugerišući joj, između ostalog, da je njeno svjedočenje na suđenju Krstiću bilo "teoretsko" i "emocionalno obojeno".

Dijeljenje sadržaja