Mada je početkom oktobra 1991. godine bio u Dalju, svedok Simatovićeve odbrane Gvozden Gagić tvrdi da nije znao za zločine koje su "Arkanovci" u tom periodu počinili u Istočnoj Slavoniji. Kako se Arkan obračunavao sa onima koji "pružaju otpor" i šta je radio pre nego što je postavljen na "čelo odabranog broja srpskih patriota"

U nastavku unakrsnog ispitivanja policijski inspektor Gvozden Gagić je tvrdio da "nije znao" za zločine koje su Željko Ražnatović Arkan i pripadnici njegove Srpske dobrovoljačke garde (SDG) činili nad hrvatskim i mađarskim civilima u Istočnoj Slavoniji. Tužilaštvo tvrdi da su "Arkanovci" bili pod kontrolom Državne bezbednosti Srbije na čijem su se čelu nalazili Jovica Stanišić i Franko Simatović, optuženi za zločine policijskih i paravojnih formacija u Hrvatskoj i BiH.

Gagić, koji svedoči na poziv Simatovićeve odbrane, je u jesen 1991. godine privremeno napustio MUP Srbije i kao dobrovoljac otišao na ratište u Istočnoj Slavoniji. Mada je njegova jedinica 4. oktobra 1991. bila u Dalju, Gagić tvrdi da mu nije poznato da je Arkan sa svojim ljudima upravo te noći ubio 28 zarobljenika u lokalnoj policijskoj stanici. Takođe, kaže, nije čuo za veliki skup koji su meštani organizovali u znak protesta, nakon kojeg je Arkan preuzeo odgovornost za zločin.

Obrazlažući zašto nije čuo ni za zločine ni za skup, Gagić je naveo da taj protest verovatno "nije bio masovan" jer da jeste, njegova jedinica bi bila angažovana. Dodao je da su do tog 4. oktobra tek nekoliko dana bili u Istočnoj Slavoniji i da su se bavili "organizacionim pitanjima" koja su se odnosila na razmeštanje i funkcionisanje jedinice.

Gagić, ipak, priznaje da je Arkan "prekomerno upotrebljavao silu". Tužiteljica mu je predočila dokument u kojem Andrija Biorčević, komandant Novosadskog korpusa, opisuje koordinaciju akcija JNA i Arkanovih ljudi. Biorčević navodi da nakon što JNA opkoli selo, Arkan "uleti, one što neće da se predaju - pobije i ide dalje". Po Gagiću, "borci koji se ne predaju i pružaju otpor će, naravno, biti likvidirani i u tome nema ničega spornog".

Gagić je, inače, "još kao mladić znao za Arkana" koji je, kako kaže, radio "kao obezbeđenje u diskotekama i mnogi su želeli da se upoznaju s njim". Kasnije je saznao da se Arkan u inostranstvu bavio kriminalom i da je bio osuđivan, a "iznenadio" se kad ga je video u Slavoniji. Arkan je, kaže, već bio "pozicioniran" i bilo je "izlišno postavljati pitanja" zbog čega je on "na čelu odabranog broja srpskih patriota".

Na kraju unakrsnog ispitivanja, tužiteljica je svedoka upitala da li je znao da su Škorpioni, jedinica odgovorna za ubistva civila u Trnovu, podnosili izveštaje Vasiliju Mijoviću koji je radio za DB. Svedok je odgovorio da je to saznao iz zapisnika sa beogradskog suđenja Škorpionima ali da tokom istrage koju je vršio uoči njihovog hapšenja nije tražio njihovu vezu sa MUP Srbije. Gagić je juče, u odgovoru na pitanja Stanišićevog branioca, rekao da Škorpioni "nisu bili pod kontrolom Državne bezbednosti i MUP Srbije".

Suđenje Stanišiću i Simatoviću nastavljeno je svedočenjem Osmana Selaka koji je 1992. godine u Banja Luci vodio logističku bazu JNA. Selak je u Hag došao po obavezujućem pozivu Pretresnog veća, izdatom na zahtev odbrane Jovice Stanišića.

Dijeljenje sadržaja