Bivši sekretar Kriznog štaba Bosanskog Šamca, koji je u Hag došao na poziv sudskog Vijeća, osporava tvrdnje optuženog Blagoja Simića da je, kao predsjednik Kriznog štaba, po automatizmu, bez čitanja, potpisivao odluke koje mu je servirao sekretar


Sudjenje trojici optuženih za etničko čišćenje Bosanskog Šamca približava se kraju. Branitelji Blagoja Simića, Miroslava Tadića i Sime Zarića završili su dokazne postupke u kojima su krivicu svog branjenika uglavnom prebacivali na suoptužene: Simićevi branitelji na Zarića i obrnuto.

Bivši predsjednik šamačkog kriznog štaba Blagoje Simić, predsjednik lokalne Komisije za razmjenu stanovništva Miroslav Tadić i pomoćnik komandira za bezbjednost u Četvrtom odredu JNA Simo Zarić optuženi su za zločin protiv čovječnosti i teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine. Optužba tvrdi da su od 17. aprila 1992. godine u općinama Bosanski Šamac i Odžak počinili zločine nad nesrpskim stanovništvom s namjerom da uspostave potpunu srpsku kontrolu te da cijelu regiju "očiste" od Bošnjaka i Hrvata.

Simić i Tadić su već svjedočili u svoju obranu, dok bi se Simo Zarić na klupi za svjedoke trebao naći početkom idućeg tjedna.

Blagoja Simića, kao predsjednika Kriznog štaba, optužba smatra direktno odgovornim za odobravanje i provodjenje odluka o protjerivanju bošnjačkog i hrvatskog stanovništva. Od oko 17.000 Bošnjaka i Hrvata, koliko ih je u Bosanskom Šamcu živjelo do 1992. godine, do kraja 1993. ostalo je oko 300 ljudi. Simić je medjutim, u svom svjedočenju, tvrdio da je odluke, koje je predlagao Izvršni odbor a usvajao Krizni štab, potpisivao "automatski", ne čitajući pažljivo na koji način ih je njegov sekretar sročio, te da se za mnoge "propuste" ne smatra odgovornim.

Da bi provjerilo tu tvrdnju optuženog, Vijeće je u Hag, kao svjedoka, pozvalo bivšeg sekretara šamačkog Kriznog štaba Mitra Mitrovića, kojeg Simić smatra odgovornim za sadržaje akata koje je potpisivao. Mitrović je svjedočio da predsjednik Kriznog štaba nikada nije potpisao niti jedan dokument prije nego što bi ga pažljivo pročitao, redigirao i vratio sekretaru da unese ispravke. Potvrdio je takodjer da su nacrti svih akata, prije nego što ih je potpisao predsjednik, predočeni članovima Kriznog štaba. Predsjedavajuća sutkinja Florence/Florans Mumba ukazala je svjedoku na činjenicu da se na brojnim dokumentima nalazi i njegov potpis, no svjedok je uvjeravao sudsko vijeće da je on potpisivao dokumente isključivo po nalogu predsjednika Kriznog štaba.

Sa sastanaka Kriznog štaba svjedok se takodjer prisjetio Miroslava Tadića i Sime Zarića, kao i još dvojice optuženika sa prvobitne šamačke optužnice - šefa lokalne policije Stevana Todorovića i predsjednika Izvršnog odbora Milana Simića - koji su u medjuvremenu priznali krivicu i osudjeni prvi na 10 a drugi na 5 godina zatvora.

Simićev branitelj Igor Pantelić nastojao je dokazati da su akti koji su usvajani na sjednicama lokalnog Kriznog štaba stizali iz vrha Srpske Republike Bosne i Hercegovine, te da općinski čelnici nisu mogli mijenjati odluke predsjedništva Republike Srpske i nadležnih ministarstava. Svjedok se složio sa Simićevim braniteljem i podsjetio vijeće da su lokalni krizni štabovi takodjer uspostavljeni po naredjenju predsjednika RS Radovana Karadžića na 14. sjednici Skupštine bosanskih Srba još 27. marta 1992. (kraj)

Dijeljenje sadržaja