Na suđenju Radovanu Karadžiću optužba nastavila izvođenje dokaza o zločinima srpskih snaga u bosanskohercegovačkim opštinama. Putem vido-linka svjedočio Atif Džafić, bivši komandir policije u Ključu koji je 1992. godine oko sedam mjeseci bio zatočen u logoru Manjača. Karadžić tvrdi da je u Manjači bilo zatočeno "samo" 1.163 od oko 17.000 Bošnjaka koliko ih je do rata živjelo u Ključu

Uprkos prigovorima tužiteljice i višestrukim upozorenjima sudija, Radovan Karadžić je i u današnjem drugom dijelu unakrsnog ispitivanja Nusreta Sivca nastavio da mu postavlja pitanja o onome što je svjedok napisao u knjizi "Kolika je u Prijedoru čaršija" – koja nije u dokazima – a ne o transkriptu njegovog prethodnog svjedočenja koji je uveden u dokaze. Budući da Karadžić nije osporio ništa iz Sivčevog prethodnog svjedočenja o događajima u Prijedoru i logoru Omarska u kojem je bio zatočen, tužiteljica Edžerton/Egderton nije imala potrebe da svjedoku postavlja dodatna pitanja.

Nakon što je iskaz Nusreta Sivca zaključen putem video-linka svjedočio je Atif Džafić, bivši komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ključu. Nakon što je 21. maja 1992. godine smijenjen sa te dužnosti jer nije htio potpisati izjavu lojalnosti srpskim vlastima, svjedok je zatočen u školi "Nikola Mačkić" u Ključu, a potom prebačen u logor Manjača. Oslobođen je polovinom decembra 1992. godine kada je u konvoju sa drugim zatvorenicima transportovan u Karlovac u Hrvatskoj.

U dokaze je uveden transkript svjedokovog iskaza na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu u kojem je opisao premlaćivanje zatočenika i odvođenje na prisilni rad, neadekvatnu prehranu i nehumane uslove smještaja u takozvanim "štalama" u logoru Manjača, kroz koji je tokom rata prošlo više oko 1.100 Ključana nesrpske nacionalnosti.

Osim o Manjači svjedok je u svom ranijem iskazu govorio i o još dva incidenta koji se navode u optužnici protiv Karadžića – ubistvu najmanje 77 ljudi u školi u Velagićima 1. juna 1992. godine i masakru nad 144 Bošnjaka u Biljanima 10. jula 1992. godine. Ključ je jedna od osam bosanskohercegovačkih opština u kojima je, po optužbi, etničko čišćenje nesrpskog stanovništva doseglo razmjere genocida.

Karadžić je u unakrsnom ispitivanju osporavao svjedokov iskaz u cjelosti, ukazujući između ostalog da je kroz Manjaču "prošao", po njemu, mali broj nesrba, odnosno "samo" oko 1.100 od oko 17.000 koliko je prije rata živjelo u Ključu. Svjedok je na to primijetio da je nesrpsko stanovništvo Ključa, osim u Manjači, zatvarano i u druge zatočeničke objekte.

Karadžić je, također, nastojao dokazati da su "postojali razlozi" za svjedokovo hapšenje, ukazujući da se u izjavi jednog od zatočenih Muslimana navodi da je Džafić "vršio obuku ekstremista i prikrivao njihove aktivnosti" i bio osumnjičen za ubistvo srpskog kolege.

Svjedok je odbacio ove tvrdnje optuženog primijetivši da bi u Manjači sigurno bio likvidiran da je postojao i najmanji osnov za optužbe koje Karadžić iznosi. Što se tiče opravdanosti hapšenja i zatočavanja ostalih Ključana svjedok je u više navrata naglasio da je u masovnim grobnicama na području Ključa, u čijim je ekshumacijama nakon rata i sam učestvovao, pored tijela ubijenih muškaraca pronađeno mnogo žena i maloljetne djece, uključujući i bebe stare nekoliko mjeseci.

Suđenje Radovanu Karadžiću optuženom za genocid i druge zločine počinjene tokom rata u BiH se nastavlja u ponedjeljak, 3. oktobra.

Dijeljenje sadržaja