Prema iskazu bivšeg logoraša ‘Omarske" Kerima Mešanovića spisku za likvidaciju koji su logorski stražari zvali "lista za lađenje", nalazili su se mahom pravnici, doktori, inžinjeri i drugi "viđeniji" Prijedorčani nesrpske nacionalnosti. Nakon Mešanovića počeo iskaz bivšeg zatočenika Kazneno-popravnog doma u Foči koji svjedoči pod pseudonimom KDZ-017

Suđenje Radovanu Karadžiću optuženom za genocid i druge zločine počinjene u BiH nastavljeno je iskazom bivšeg logoraša iz Omarske Kerima Mešanovića koji je do hapšenja i odvođenja u logor radio kao

kompjuterski programer u Sekretarijatu za narodnu odbranu u Prijedoru.

Uprkos tome što je nastavio da radi u opštini i nakon preuzimanja vlasti od strane SDS Mešanović je uhapšen 24. juna 1992. godine i odveden u zgradu prijedorskog SUP, gdje su mu izbijena četiri zuba. Nakon toga je prebačen u Omarsku gdje je zatočen u zloglasnu "bijelu kuću", poznatoj po okrutnim prebijanjima zatočenika, često sa smrtnim ishodom.

Pošto je u dokaze uvedena konsolidovana pisana izjava sastavljena na osnovu Mešanovićevih prethodnih svjedočenja u predmetima "Kvočka i drugi", Slobodan Milošević i Radoslav Brđanin, tužiteljica mu je postavila samo nekoliko pitanja, nakon čega je svjedoka prepustila na unakrsno ispitivanje optuženom. Odgovarajući na Karadžićeva pitanja, Mešanović je iznio više detalja o vremenu provedenom u logoru rekavši, između ostalog, da se njegovo ime prvobitno nalazilo u prvoj kategoriji zatočenika, na takozvanoj "listi za ‘lađenje", odnosno za likvidaciju. Prema informaciji koju je dobio od tadašnjeg šofera komandanta logora, koji je imao nadimak "Brk", njegovo ime je sa te liste skinuto nakon ispitivanja u Omarskoj 2. jula 1992. godine. Nakon toga, prebačen je u takozvani "staklenik", u kojem se sa zatočenicima postupalo manje okrutno.

Karadžić je nastojao dokazati da su se u prvoj kategoriji zatočenika nalazili samo oni koji su "aktivno" učestvovali u borbama 30. maja 1992. godine u Prijedoru. Svjedok je, međutim, naglasio da se osim njega - koji se "nikada nije borio" - na toj listi nalazio i Musliman iz Prijedora koji je bio optužen da je snajperista iako je bio slijep. Njegovo tijelo je kasnije pronađeno u jednoj masovnoj grobnici s metkom u glavi. Na "listi za ‘lađenje" su se, kaže svjedok, nalazili mahom pravnici, doktori, inžinjeri i drugi "viđeniji" Prijedorčani nesrpske nacionalnosti.

Karadžić je nastojao da odgovornost za izbijanje sukoba u Prijedoru prebaci na Zelene beretke, Patriotsku ligu i jedinice Teritorijalne odbrane koje su, kako je naveo, pod komadnom Slavka Ećimovića 30. maja 1992. godine "iz sva četiri pravca" napale Prijedor. On je tvrdio da je masovno hapšenje koje je uslijedilo nakon "obračuna sa teroristima" bilo izvršeno po "sistemu vihora", odnosno da su srpske snage hapsile sve, uključujući i Srbe, a onda vršile "trijažu" i oslobađale one koji su uhapšeni greškom.

Mešanović je, međutim, napomenuo da su srpske vlasti na dan izbijanja sukoba putem radija preporučile samo Muslimanima i Hrvatima da svoje kuće i stanove obilježe bijelim plahtama. Naknadno je shvatio da su to uradili zato da bi znali "na koga će pucati" i koga će kasnije hapsiti. Potvrdio da je među uhapšenima bila i nekolicina Srba, ali je naglasio da su oni odmah pušteni.

Nakon Mešanovića počeo je iskaz zaštićenog svjedoka KDZ-017, Fočaka koji je po izbijanju sukoba potražio sklonište u Crnoj Gori. Tamo je, međutim, uhapšen u maju 1992. godine i vraćen u Foču, a potom zatočen u Kazneno-popravni dom. Svjedok i drugi zatočeni civili nesrpske nacionalnosti, među kojima je bilo starih i bolesnih, su često bili izvođeni iz ćelija i prebijani, a mnogi od njih su ubijeni.

Karadžić je na početku unakrsnog ispitivanja nastojao da pobije dio svjedokovog iskaza koji se odnosi na izvođenje zatvorenika koji su, prema onome što su svjedok i drugi zatvorenici čuli i vidjeli, nakon prebijanja ubijani, a potom zagrtani kamenjem na obali rijeke Drine.

Karadžić će unakrsno ispitivanje svjedoka završiti sutra.

Dijeljenje sadržaja