Na suđenja Radovanu Karadžiću pod pseudonimom KDZ-052 svjedočio preživjeli incidenta u kojem je 27. juna 1992. godine u Blaževićima kod Sanskog Mosta ubijeno 18 muslimanskih muškarca. Nakon njega počeo iskaz srpskog policajca iz Zvornika Petka Panića

Radovana Karadžića optužnica, između ostalog, tereti za incident od 27. juna 1992. godine u kojem su srpske snage u zaseoku Blaževići kod Sanskog Mosta ubile 18 muslimanskih muškaraca, prethodno uhapšenih u selu Kenjari. Po riječima preživjelog tog incidenta koji je na suđenju Karadžiću svjedočio pod pseudonimom KDZ-052, najmlađi ubijeni Husein Kenjar je imao nepunih petnaest godina.

Prema sažetku svjedokovog iskaza sa suđenja Radoslavu Brđaninu srpske snage su 27. juna opkolile selo Kenjari, a potom odvojile muškarce i sprovele ih u zaselak Blaževići. Mlađim muškarcima, među kojima je bio i svjedok, je naređeno da uđu u jednu kuću na koju je potom bačena bomba. Svjedok je zajedno sa još jednim zatočenikom iskočio kroz prozor i spas potražio u obližnjem šipražju Vidio je kako vojnici istjeruju preostale muškarce iz kuće a potom je čuo rafalnu paljbu.

Na spisku koji mu je pokazan u sudnici svjedok je identifikovao 18 ljudi koji su tog dana ubijeni u Blaževićima. On sam je nakon incidenta otišao u selo Tomina, gdje su se nalazile izbjeglice iz muslimanskih sela Hrustovo i Vrhpolje. Tu je ostao do dolaska srpske vojske i policije koja ih je uhapsila i zatočila u halu "Krinks" u Sanskom Mostu. U tom logoru oko 600 zatvorenika je bilo smješteno u nečovječnim uslovima, a mnogi od njih su prošli kroz torturu. Svjedok je oslobođen 4. avgusta 1992. godine.

Karadžića je u unakrsnom ispitivanju zanimalo "kako to da je vlast dopustila sebi da pusti jednog takvog opasnog svjedoka". Posto je svjedok odgovorio da vlasti nisu ni znale da je on očevidac jednog takvog incidenta Karadžić je sugerisao da bi, po njemu, bilo "ispravnije" da je svjedok prijavio zločin kako bi vlasti mogle da ga istraže i kazne počinioce. Po svjedoku, međutim, to ne bi bili ispravno pošto bi to, kako je rekao, značilo "njegov kraj".

Nakon toga na klupu za svjedoke je pozvan Petko Panić, bivši pomoćnik komandira srpske policije u Zvorniku, koji je u novembru prošle godine na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu svjedočio o preuzimanju vlasti u tom gradu od strane srpskih snaga potpomognutih paravojnim jedinicama, kao i o mučenju i ubijanju Muslimana u više zatočeničkih objekata, među kojima u Domu kulture u Čelopeku, farmi Ekonomija, te objektima preduzeća Novi izvor u Karakaju i Zvorniku.

Pored snaga Željka Ražnatovića Arkana u Zvorniku su djelovale grupe koje su predvodili Vojin Vučković zvani "Žućo", "Crni", "Niški", "Pivarski", Milorad Gogić, izvjesni "Simo Četnik", kao i "Beli orlovi". Po saznanjima svjedoka neke od tih jedinica su učestvovale u protjerivanju žena i djece iz muslimanskih sela i zatočavanju muškaraca, a njihov "angažman" su plaćale opština i MUP. Tako su prema dokumentu tužilaštva, "Arkanovci", zauslugu "oslobađanja" Zvornika od strane srpske opštine plaćeni 300.000 njemačkih maraka.

Svjedok je, između ostalog, potvrdio da je 1. juna 1992. godine pripadnicima policije naređeno da odu u Bijeli potok gdje su pomagali jedinicama VRS da isele oko pet do šest hiljada žena, djece i starijih osoba muslimanske nacionalnosti iz područja Klisa, dok je oko 700 muškaraca odvedeno u Tehničku školu u Karakaju. Nakon nekoliko dana, po saznanjima svjedoka, muškarci su pogubljeni u Gerinoj klaonici.

Panić, također, raspolaže informacijom da su Muslimani iz Diviča koji su bili zatvoreni u Domu kulture Čelopek ubijani, te da su pripadnici grupe koju je vodio Duško Vučković zvani "Repić" zlostavljali zatočenike.

Iskaz Petka Panića se nastavlja sutra ujutro.

Dijeljenje sadržaja