Nakon svjedoka koji je govorio o premlaćivanju i ubijanju zatočenika u KP Domu u Foči tužilaštvo u predmetu Radovana Karadžića nastavilo izvođenje dokaza o zločinima srpskih snaga u Ključu, još jednoj od osam opština u kojoj je, po optužnici, kampanja etničkog čišćenja dosegla razmjere genocida. Svjedoči preživjeli strijeljanja grupe od 144 muškaraca u selu Biljani 10. jula 1992. godine

Radovan Karadžić je u nastavku unakrsnog ispitivanja sugerisao zaštićenom svjedoku KDZ-239 da "pretjeruje", da "nije iskren i da ne govori istinu" o uslovima u Kazneno-popravnom domu u Foči i premlaćivanju ili ubijanju zatočenika od strane srpskih snaga 1992. godine.

Karadžić je, naime, pokušao da dokaže da zatočenici nisu "izvođeni i ubijani", kako je to svjedok naveo u glavnom ispitivanju, nego da su zapravo nakon ispitivanja puštani na slobodu, gdje su se priključivali Armiji BiH i "ginuli u borbi".

Svjedok se, međutim, ne slaže s tom Karadžićevom tvrdnjom i napominje da tijela koja su kasnije pronađena na obalama Drine i rezultati ekshumacija u području Foče pokazuju suprotno. Iz ćelije u kojoj je bio zatočen on je, kako je rekao, često slušao pucnje neposredno nakon što bi neko od zatvorenika bio izveden, kao i zvukove bacanja tijela u rijeku Drinu sa obližnjeg Gvozdenog mosta.

Karadžića optužnica tereti za ubistva preko 200 zatvorenika u KP Domu Foča, počinjena između 18. aprila do 31. decembra 1992. godine. Foča je jedna od osam bosanskohercegovačkih opština u kojima je, prema optužnici, kampanja etničkog čišćenja dosegla razmjere genocida.

Među tih osam opština koje se u optužnici spominju kao "najekstremniji primjeri" namjere srpskih snaga da trajno uklone muslimansko i hrvatsko stanovništvo je i opština Ključ, u kojoj se nalazi i selo Biljani gdje je 10. jula 1992. godine ubijena grupa od 144 muškarca muslimanske nacionalnosti. O tom incidentu je u nastavku suđenja pod pseudonimom KDZ-75 svjedočio jedan od preživjelih.

Prema sažetku transkripta svjedokovog prethodnog svjedočenja na suđenju Momčilu Krajišniku koji je danas uveden u dokaze, srpske snage su u rano jutro 10. jula 1992. godine upale u muslimansko selo na području ključanske opštine, odvojile muškarce starosne dobi od 16 do 60 godina i odveli ih u školu u Biljane.

Srpski policajci pod komandom Mileta Tomića, koji su sproveli zatvorenike do škole, su posle desetak minuta izveli prvu grupu od deset ljudi, nakon čega se čula pucnjava.. Ostalim zatočenicima je rečeno da su u toku borbe za Zelenim beretkama, da se ne brinu i da će sve ubrzo biti gotovo. Svjedok kaže da je znao da u blizini nije bilo Zelenih beretki, ali je tek naknadno shvatio da je pucnjava poticala od strijeljanja.

Nakon što je tako izvedeno pedesetak ljudi, srpske snage su svjedoka i preostale zatvorenike ukrcale u autobus i odvezli ih do jedne kuće u blizini. Naređeno im je da izlaze u grupama od po pet, čula se pucnjava i zatim je izvođena nova grupa. Kada je izvedena grupa u kojoj je bio on, svjedok je nakon prvog pucnja pao na zemlju i neko vrijeme se pravio da je mrtav. Iz skloništa u neposrednoj blizini stratišta je, kaže, do kasno u noć slušao bagere i vojnike koji su skupljali tijela ubijenih.

Iskaz svjedoka KDZ-75 se nastavlja naredne sedmice.

Dijeljenje sadržaja