Prvi svjedok obrane na suđenju Miloradu Krnojelcu, istražitelj tima obrane, predstavljao dokumente koji trebaju pokazati da Krnojelac nije bio nadležan za bošnjačke zatočenike. Istražitelj, međutim, "nije znao sa sigurnošću" tko jest bio za njih nadležan

Nakon što je obrana Milorada Krnojelca u uvodnoj riječi ustvrdila da on nije bio nadležan za bošnjačke zatočenike u KP domu Foča, sucima su predstavljeni dokumenti koji tu tvrdnju trebaju dokazati.

Istražitelj obrane Milenko Dundžer predočio je više naredbi i potvrda koje je izdala komanda srpskih snaga u Foči a koje se odnose na razmjenu zatočenika, dozvole za posjete zatvoru te imenovanje oficira za radno mjesto u KP domu. Obrana dokazuje da je "dio KP doma ustupljen Taktičkoj grupi Foča koja ga je koristila za zatvaranje ratnih zarobljenika" te da Krnojelac, kao "civilni" upravnik, nije imao "ni faktičke ni formalne ovlasti" nad zatočenicima. To bi, prema mišljenju obrane, značilo da optuženi nije odgovoran za premlaćivanja, ubojstva i nestanke zatočenih.

Tužitelji ne prihvaćaju tezu obrane da je Krnojelac bio zadužen samo za "saniranje ratne štete te brigu o imovini i privrednoj jedinici KP doma". Stoga je istražitelja obrane tužiteljica Hildegard Uertz-Retzlaff/Erc-Reclaf pitala tko je bio nadležan za zatočenike, ako to nije bio upravnik. Dunžer je odgovorio da on to "ne zna sa sigurnošću". Na daljnje inzistiranje tužiteljice, svjedok je rekao da može samo navesti neka imena koja je čuo tokom svoje istrage. Taj je dio svjedočenja, međutim, održan na zatvorenoj raspravi.

Krnojelac, koji je bio upravnik KP doma 1992. i 1993. godine, optužen je za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja zakona i običaja ratovanja. Optužba je dokazivala da je nakon preuzimanja vlasti u Foči više stotina ne-srpskih muškaraca bilo zatočeno u okrutnim uvjetima u KP domu. Oko tri stotine njih se danas smatra nestalima, odnosno mrtvima.

Dijeljenje sadržaja