Pred misijom francuskog parlamenta o Srebrenici danas se pojavio bivši francuski ministar inostranih poslova Erve de Šaret

"Ne znam jer nisam vojnik," bio je odgovor bivšeg francuskog ministra za inostrane poslove Erve de Šareta (Hervé de Charrette) na pitanje da li je snažna intervencija aviona NATO u julu 1995. mogla spriječiti pad Srebrenice, zone pod zaštitom UN, u ruke snaga Ratka Mladića.

U uvodnom izlaganju i u mnogim odgovorima pred Misijom francuskog parlamenta čiji je zadatak da ispita okolnosti pod kojima je došlo do masakra u Srebrenici, Šaret je demonstrirao izuzetno verbalno diplomatsko iskustvo. "Bosna je u to vrijeme bila područje napetosti, sukoba i rata. Enklave, makar i pod zaštitom UN, bile su prepuštene same sebi i brizi međunarodnih snaga, čiji mandat nije bio najpreciznije određen," rekao je on.

Prema njegovoj ocjeni, nova ekipa koja je u maju 1995. došla na vlast u Francuskoj, na čelu sa predsjednikom Širakom (Chirac) i premijerom Žipeom (Juppé), unijela je značajne promjene u odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini. "Francuska je bila odlučno u tome da 'plavi šljemovi' više neće biti prepušteni na milost i nemilost Srbima i prva je predložila formiranje snaga za brze reakcije. Već 21. juna 1995. u Ploče je uplovio brod sa artiljerijskim naoružanjem snaga za brze reakcije, ali je sa Hrvatima bilo problema da ta oruđa dođu tamo gdje je određeno," rekao je Šaret.

Ističući da je francuski kontingent bio koncentrisan na Sarajevo, a Holanđani zaduženi za Srebrenicu, on je iznio i jedan do sada nepoznat podatak. "Holandski kontingent je tražio smjenu sa položaja u srebreničkoj enklavi, gdje su bili već dugo. Trebalo je da ih zamijene Ukrajinci. Prema naknadnim analizama, po svoj prilici je Mladić za to doznao i žurio se da uđe u Srebrenicu prije nego što umjesto Holanđana dođu Ukrajinci," rekao je Šaret, ali nije obrazložio i zašto se Mladicu žurilo. Obrazloženje nisu tražili članovi Misije, a novinari nemaju prava postavljati pitanja na zasjedanjima.

Po Šaretu, vojni i politički krugovi ni u Francuskoj ni na terenu nisu znali "šta Srbi namjeravaju, a još manje su mogli predvidjeti masakr koji je uslijedio nakon pada Srebrenice". Na dan zauzimanja Srebrenice, holandski ministar inostranih poslova Van Mierlo je i od njega u telefonskom razgovoru tražio obustavu vazdušnih udara po položajima srpske artiljerije. Međutim, Šaret nema objašnjenja zašto nije udovoljeno višekratnim zahtjevima Holanđana za snažnom intervencijom iz vazduha između 6. i 11. jula. Debata oko toga na relaciji Holandija-Francuska će se očigledno nastaviti.

Član Misije, poslanik Pjer (Pierre) Brana je postavio pitanje da li je Šaretu ili bilo kojoj francuskoj političkoj instanci bio dostupan snimak razgovora Mladić -Perišić, koji su 17 juna napravile obavještajne službe, a tekst objavio dnevni list "La Kroa" (La Croix). Po tom razgovoru se jasno može zaključiti da se Srbi spremaju da napadnu Srebrenicu. Erve de Šaret je odgovorio da mu je to apsolutno nepoznato, i da bi Misija trebalo da dođe do autentičnog snimka tog razgovora.

Što se tiče optužbi "za prosrpstvo" francuskog političkog vrha, Erve de Šaret je rekao da one nemaju nikakvog osnova bar što se tiče predsjednika Širaka i njega lično. "Za mene je bilo jasno ko je agresor. To uostalom nije bilo teško definisati: bile su to srpske snage."

Kao dokaz svoje tvrdnje da tadašnji francuski politički vrh nije bio prosrpski naveo je da je nakon svoje posjete Bosni u avgustu 1995. predložio Širaku da primi Aliju Izetbegovića kao "predsjednika zemlje koja trpi". Ta posjeta je odmah potom i uslijedila.

Generala Bernara Žanvijea (Bernard Janvier) vidio je samo jednom, ali poslije zbivanja u Srebrenici. Komandant UNPROFOR ni ranije ni tada nije ga obavijestio da se sreo sa generalom Ratkom Mladićem. O toj ključnoj tački za cjelokupnu parlamentarnu istragu bez sumnje će imati šta da kaže slijedeći svjedok, koji će se pred misijom pojaviti u četvrtak, 17. maja. To je Pjer Salinjon (Pierre Salignon), šef ođeljenja za Balkan "Ljekara bez granica".

Na zahtjev te organizacije je i otvorena istraga o Srebrenici u francuskom parlamentu. Njeni članovi su prikupili niz dokumenata koji, prema njihovom tumačenju, ukazuju da general Žanvije i niz drugih visokih francuskih vojnih i političkih ličnosti snose dio odgovornosti za pad Srebrenice, a time i za masakr koji je uslijedio, i u kojem je ubijeno 7.000 Bošnjaka.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja