Misija francuskog parlamenta o Srebrenici

"I pad Srebrenice i masakri koji su uslijedili mogli su se nepogrješivo predvidjeti," tvrdi Pjer Salinjon iz organizacije "Ljekari bez granica"

"Obećanje stanovnicima Srebrenice je brutalno iznevjereno, oni su napušteni, odsustvo političke volje da budu zaštićeni značilo je prepustiti ih masakrima. Zato zahtijevamo da se rasvijetli odgovornost svih u Francuskoj za tu tragediju."

Ovo je rekao Pjer Salinjon (Pierre Salignon), koji je između 1993. i 1995. bio zadužen za akcije "Ljekara bez granica" (MSF) u bivšoj Jugoslaviji i u tom svojstvu više puta boravio u Srebrenici. U jednočasovnom izlaganju pred članovima parlamentarne Misije čiji zadatak je da istraži odgovornost Francuske i njenih političkih vojnih ličnosti za srebrenička zbivanja, on je bio decidiran: "Kako pad Srebrenice, tako i masakri koji su uslijedili nepogrješivo su se mogli predvidjeti."

Svoju tvrdnju, Salinjon je argumentovao time da je već od 24. juna 1995. i članovima ekipa MSF na terenu, "a nekmoli vojnim službama", bilo jasno da će uslijediti "srpski napadi širokih razmjera". Ljekari bez granica su zbog toga alarmirali predstavnike UN do samog Kofi Anana (Annan) u Njujorku, komande UNPROFOR, Visoki komesarijat UN za izbjeglice i Međunarodni crveni krst u Ženevi (Genève). "Od šestog jula smo svakodnevno izdavali saopštenja, ukazujući na tešku situaciju u Srebrenici i opominjući da su civili u opasnosti. Nije bilo nikakvih reakcija. Mi smo jedini održavali našu ekipa u Srebrenici do kraja, u nadi da bi prisustvo stranaca moglo učiniti da se odustane od ubijanja."

Uvjerenje da će Mladićeve snage napasti Srebrenice "Ljekari bez granica" su zasnivali na neposrednim činjenicama, ali i na cjelokupnom kontekstu rata u Bosni.

"Četiri godine prije napada na Srebrenicu, pad Vukovara u ruke snaga Slobodana Miloševića je nedvosmisleno pokazao da su masakri stanovništva neodvojivi od rata u kojem je osnovni cilj etničko čišćenje," rekao je Salinjon i podsjetio da članovi MSF ni do danas nisu zaboravili šok iz novembra 1991. kad im oficiri JNA nisu dozvolili da izvuku ranjenike iz vukovarske bolnice. Svi ti ranjenici su pobijeni i bačeni u zajedničku grobnicu.

"Napad srpskih nacionalista na novu bosansku državu, koji je počeo u aprilu 1992. značio je samo proširivanje operacija etničkog čišćenja. Omarska, Manjača, Trnopolje, Keraterm su mračni spomenici te politike. Brzo su zatvoreni uslijed reakcija cijelog svijeta, ali etničko čišćenje je nastavljeno. Već se zaboravljaju masakri u Zvorniku i Foči, stotine popaljenih sela i gradića. I sve je to metodički organizovano: muškarci su zatvarani i ubijani, žene silovane i progonjene. Zar je moglo biti drugačije u Srebrenici?" zapitao je Salinjon, i sam odgovorio: "U julu 1995., kad je bilo jasno da će Srebrenica biti napadnuta, ratni metodi generala Mladića i njegovih ljudi su bili savršeno poznati i francuskim vlastima i cijeloj međunarodnoj zajednici. Međutim, nije bilo volje da se spasi taj grad. Opravdavanja izostanka vazdušnih udara iznesena i pred parlamentarnom Misijom su u protivrječnosti sa činjenicama. Jer kad je bilo te volje, u Bosni se bombardovalo."

Pjer Salinjon je potom rekao da je između 17. i 26. juna te godine bio na Palama i više puta se sreo sa "potpredsjednikom bosanskih Srba Nikolom Koljevićem i njegovim ministrom zdravlja Draganom Kalinićem", koji su "Ljekare" nazivali "špijunima" i "neprijateljima". "Oni nisu krili," rekao je Salinjon, "da će biti preduzete represalije protiv stanovništva u zaštićenim zonama i da će te represalije biti veoma oštre".

"Zbog svega toga bilo je jasno da će srpske snage napasti Srebrenicu i da su svi muškarci u dobi za oružje u smrtnoj opasnosti . Zato smo apsolutno vjerovali da će međunarodne snage zaštititi stanovništvo i zajedno sa cijelim svijetom smo očekivali vazdušnu intervenciju protiv snaga Mladićevih snaga, ali je ona izostala".

"Ne znam da li je tome razlog sporazum generala Žanvijea (Janvier) sa Mladićem, ali sam siguran da je izostanak vazdušnih udara u skladu sa politikom međunarodne zajednice prema Bosni," rekao je Salinjon i obrazložio: "Od samog početka rata humanitarna pomoć je bila jedini odgovor na etničko čišćenje i bombardovanje civila. Međunarodna zajednica je na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti odgovarala tako što je slala svoje vojnike da dijele lijekove, pokrivače i brašno," rekao je Salinjon i naglasio: "Takvu politiku je inicirala Francuska . Humanitarnost je bila jedini odgovor na napade i na Sarajevo, i na Goražde i na Bihać. Stanovništvo Srebrenice nije zaštićeno ni kad je grad pao. U Bosni je bilo prisutno 40 000 plavih šljemova koji nisu izveli niti jednu vojnu akciju i time su snagama bosanskih Srba dali otvorenu dozvolu da ubijaju," rekao je Salinjon i zaključio: "Pošto je Francuska bila na čelu takve politike, mora utvrditi i mjeru sopstvene odgovornosti za srebreničku tragediju."

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja