Radovan Karadžić traži da Pretresno vijeće izda obavezujući nalog Sjedinjenim državama za dostavljanje svih dokumenata koji se odnose na "crne letove" za Tuzlu i navodne tajne isporuke oružja i vojne opreme Armiji BiH u februaru i martu 1995.

Radovan Karadžić traži od Pretresnog vijeća da izda obavezujući nalog Sjedinjenim Američkim Državama da mu isporuče sve dokumente Ministarstva odbrane, Savjeta za nacionalnu bezbjednost i Centralne obavještajne agencije (CIA) koji se odnose na navodne isporuke oružja, municije i vojne opreme Armiji BiH preko aerodroma u Tuzli u februaru i martu 1995. godine.

Karadžić u svom zahtjevu, između ostalog, navodi da je kapetan zračnih snaga Norveškog bataljona Oivind Moldestad 10. februara 1995. godine oko 17 sati i 45 minuta iznad Tuzle vidio dva borbena aviona. On je odmah kontaktirao bazu Unprofora u Sarajevu gdje mu je rečeno da te noći nije bilo najavljenih letova NATO. Nekoliko minuta nakon tog razgovora stražar u tuzlanskoj bazi ga je obavijestio da je čuo zvuk transportera C-130 "Hercules" iznad aerodroma.

Karadžić se poziva i na izjavu norveškog kapetana koji je za BBC program "Panorama" rekao da vjeruje da su "Amerikanci te večeri isporučili oružje Armiji BiH".

Pored toga, Karadžić citira i članak objavljen u listu Washington Post u kojem se navodi da su "SAD početkom 1995. godine muslimanskim snagama isporučile barem neke količine naoružanjapreko aerodroma u sjevernoj Bosni". Po neimenovanom američkom diplomati koji je u to vrijeme služio u regionu, letove su organizovali "turski ili drugi privatni poduzetnici, koristeći se specijalnim fondovima za koje su SAD znale". Amerikanci su navodno obezbjeđivali informacije o rasporedu letova i obavještavali C-130 "Hercules" kada je "teren čist" za sletanje u Tuzlu.

Karadžić, također, citira dijelove iz knjige Holanđanina Ceisa Vibsa/Cees Wiebes "Obavještajne službe i rat u Bosni", u kojoj se navodi izjava neimenovanog britanskog generala da se "bez sumnje" radilo o američkim isporukama naoružanja i da su u to bile "umiješane američke privatne kompanije". Pored pripadnika Norveškog bataljona, avione "Hercules" iznad tuzlanskog aerodroma su, po Karadžiću, vidjeli i posmatrači UN uz pomoć svoje opreme za noćno osmatranje.

Izvještaji o avionima iznad tuzlanskog aerodroma su odmah proslijeđeni komandama NATO i UN u Vićenci i Napulju. No, kada su se vojni posmatrači pokušali približiti pomoćnom aerodromu, Armija BiH im je uskratila pristup. Patrola koja je uspjela da priđe aerodromu je, po Karadžiću, vidjela pripadnike 241. brigade Armije BiH kako utovaruju opremu na pet kamiona. No, prije nego što su posmatrači "uspjeli vidjeti više" opkolili su ih pripadnici Armije BiH i prisilili da napuste to područje.

Vojnici koji su opkolili vojne posmatrače bili su pod komadnom Refika Brđanovića koji je, navodi Karadžić, u intervjuu za BBC rekao da su u sanducima sa oznakama američke vojske isporučene anti-tenkovske i protu-zračne rakete. U istom intervjuu on je navodno precizirao da su Amerikanci Džim Kembl/Jim Campbell i Džek Kolins/Jack Collins umiješani u organizaciju "crnih letova" za Tuzlu i isporuka oružja.

Prema Karadžiću, pripadnici Norveškog i Britanskog bataljona UN su 12. februara 1995. ponovo čuli i vidjeli avione iznad tuzlanskog aerodroma. Tadašnji komandant Unprofora Bertran De Lapre/Bertrand De Lapresle je, kako se navodi, 14. februara 1995. godine "zaključio da se najvjerovatnije" radilo o dvije tajne isporuke vrijedne vojne opreme. Glasnogovornik Unprofora Majkl Vilijams/Michael Williams je kasnije izjavio da su SAD "vjerovatno" bile umiješane u te operacije.

Tajne isporuke oružja su, navodi Karadžić, bile predmet istraga američkog Ministarstva odbrane, Savjeta za nacionalnu bezbjednost i Centralne obavještajne agencije. Iako su te istrage pokazale da vlada SAD nije bila direktno umiješana u tajne isporuke oružja one, smatra Karadžić, sadrže "važne informacije" o onima koji su to radili, te stoga traži da Pretresno veće izda obavezujući nalog američkoj administraciji za dostavljanje tih dokumenata.

Dijeljenje sadržaja