Home



KUĆE GORELE, ALI NISU ZAPALJENE




Nekada koordinator, a danas komandant hrvatske specijalne policije, Zdravko Janić priznaje da je krajem avgustu 1995. godine u krajinskom selu Ramljani video kuće u plamenu, ali tvrdi da je vatra buknula kada su objekti pogođeni u borbama sa zaostalim srpskim snagama... dvadesetak dana po okončanju operacije "Oluja"

Zdravko Janić, svjedok na suđenju Gotovini, Čermaku i MarkačuZdravko Janić, svjedok na suđenju Gotovini, Čermaku i Markaču

U nastavku glavnog ispitivanja Zdravka Janića, jednog od komandanata hrvatske specijalne policije u operaciji "Oluja", tužiteljica se osvrnula na incident u selu Ramljani kod Otočca. Svedok je, naime, u izjavi istražiteljima tužilaštva 2004. godine rekao da je 26. avgusta 1995. godine posle akcije "čišćenja terena" obišao to selo i u njemu video nekoliko zapaljenih privrednih objekata i jednu kuću. Iako svedok optužbe, nastojao je da zaštiti svog nekadašnjeg komandanta u specijalnoj policiji Mladena Markača, koji se zajedno sa generalima Antom Gotovinom i Ivanom Čermakom, tereti za zločine nad Srbima za vreme i nakon operacije "Oluja". Janić je u Hag došao nakon što mu je Pretresno veće izdalo obavezujući nalog za svedočenje.

Čim je video vatru u Ramljanima, Janić je, kaže, pozvao komandanta specijalne policije Mladena Markača da se i sam u to uveri. Kada je došao Janić mu je prepričao šta je čuo od komandanata specijalne policije koji su učestvovali u akciji čišćenja. Po njihovoj verziji, specijalci su u selu naišli na nekoliko zaostalih pripadnika Srpske vojske Krajine i na njih otvorili vatru iz ručnih raketnih bacača. Srpski vojnici su pobegli ali su, tvrdi svedok, raketnim bacačem u toku borbe pogođeni i zapaljeni neki civilni objekti.

Svedok tvrdi da Markač nije bio srećan zbog svega što se dogodilo i naložio je dodatnu istragu. Janić kaže da je to ispoštovao i da je na kraju došao do istog zaključka – da su "nedvojbeno bile borbe i da su kuće nedvojbeno zapaljene raketnim bacačima". Na pitanje da li je neko od specijalaca krivično ili prekršajno gonjen, svedok odgovara da za to nije bilo razloga jer događaj u Ramljanima niko u policiji "nije tretirao kao incident". Markač je po Janićevim tvrdnjama u Ramljane došao iz Knina, gde je zajedno sa predsednikom Tuđmanom prisustvovao svečanosti povodom uspešno okončane akcije. Tako ispada da su najviši državni zvaničnici u dubini oslobođene teritorije proslavljali pobedu dok su se nadomak nekadašnje linije razgraničenja odvijale borbe.

Opisujući ulazak hrvatskih specijalaca u Donji Lapac, svedok je u izjavi tužiocima 2004. godine rekao da su kuće u tom gradu bile oštećene usled artiljerijskog napada, da bi godinu dana kasnije, u razgovoru sa tužiocima u svojstvu osumnjičenog, tvrdio da su se specijalci ušetali u Lapac bez otpora i da nije bilo potrebe za granatiranjem. U optužnici se navodi da artiljerijski napadi na krajinske gradove i sela nisu bili vojno opravdani i da su služili samo da bi civile naterali u beg, pa je tužiteljica pitala zašto je Lapac granatiran ako nije bilo vojnog otpora. Janić odgovara da njegova jedinica nije imala potrebu za artiljerijskom podrškom, ali da je na drugim pravcima napada za to možda bilo razloga.

Odbrana Mladena Markača je danas počela unakrsno ispitivanje svedoka i okončaće ga sutra.


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 372

BRUTALNOST BEZ GRANICA: Drugo tribunalovo suđenje za zločine u Višegradu
PRESUDA ZA LJUBOTEN: Ministar na slobodi, policajac u zatvoru
PRIČA ZA MALU DECU: Zašto je Milošević smenio generala Dimitrijevića
IMUNITET ZA GENOCID: Odbačena tužba protiv Ujedinjenih nacija