Mada je osujećena njegova namera da "promeni stranu" i umesto na poziv optužbe svedoči u korist odbrane, Zdravko Janić prihvatao sve sugestije branioca svog prethodnika na mestu zapovednika hrvatske specijalne policije Mladena Markača


Zapovednik specijalne policije MUP Hrvatske Zdravko Janić je istražiteljima tužilaštva 2004. godine dao izjavu i pristao da o svom učešću u operaciji "Oluja" svedoči na suđenju Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču. U međuvremenu je, međutim, "promenio stranu" i odlučio da svedoči za odbranu optuženih generala, ali je odlukom Pretresnog veća takav obrt sprečen. Sudije su, naime, prihvatile zahtev tužioca i izdale obavezujući nalog za njegov dolazak u Hag.

U dvodnevnom glavnom ispitivanju Janić je izbegavao da potvrdi teze optužbe, a danas se, odgovarajući na pitanja branioca svog prethodnika na mestu zapovednika hrvatskih specijalaca Mladena Markača, uglavnom složio sa svim predočenim sugestijama. Veći deo unakrsnog ispitivanja bio je posvećen ustrojstvu hrvatske redovne i specijalne policije, načinu na koji su obučavani i kakvu su opremu posedovali. Čulo se da su specijalci bili osposobljeni za različite aktivnosti od ronjenja do skakanja i trčanja, ali i da su imali nastavu iz međunarodnog ratnog prava i dobili knjižicu sa njegovim glavnim odredbama.

Markačev branilac Goran Mikuličić je Janićevo svedočenje iskoristio za uvođenje nekoliko dokumenata iz kojih se vidi da je specijalna policija za vreme i nakon operacije "Oluja" naređenja dobijala od Glavnog stožera Hrvatske vojske i njegovog načelnika Zvonimira Červenka. Pošto je branilac u nastavku postavio i niz pitanja o zadacima, zonama delovanja i pravcima kretanja hrvatskih specijalaca u "Oluji", predsedavajući sudija ga je upozorio da se koncentriše na suštinu predmeta, jer veće nije zainteresovano da čuje je li ili nije operacija bila dobro organizovana.

Do kraja Janićevog iskaza, odbrana nije pominjala paljenje kuća u selu Ramljani i ubistva civila u Gruborima, što su bile centralne teme tužiočevog ispitivanja. Dokazujući da su se incidenti, ako ih je i bilo, mogli desiti u borbama sa zaostalim pripadnicima Srpske vojske Krajine, branilac je u dokaze uveo niz dokumenata iz avgusta 1995. godine u kojima se hrvatskim vojnicima i policajcima nalaže oprez zbog mogućnosti da u pojedinim područjima naiđu na "zaostale neprijateljske bande". Doduše, u samo jednom od predočenih izveštaja se navodi da je takvih borbi i bilo i da je jedan hrvatski vojnik ranjen.

Na kraju, odgovarajući na pitanje o karakteru optuženog Markača sa kojim je sarađivao dvadesetak godina, Janić je rekao da se radi o "skromnom, odgovornom i časnom policajcu".

Dijeljenje sadržaja