Fahra Mujanović, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

"Slušaj Aljo kako praga lupa, neće biti Otesa ni Stupa." Ti su se stihovi, prema svjedočenju Fahre Mujanović iz sarajevskog naselja Barice, orili sa položaja pod kontrolom snaga bosanskih Srba u vrijeme dok su minobacačkom i vatrom iz drugih vrsta naoružanja zasipali sarajevska naselja.

Svjedočeći video-linkom iz Sarajeva Mujanović je navela da je 8. juna 1992. godine ranjena minobacačkim šrapnelom i da je tog dana u bolnici Koševo od posljedica granatiranja ljekarsku pomoć zatražilo oko 150 ljudi. Po njenoj procjeni, na naselje Barice i okolna područja dnevno je znalo pasti i po hiljadu granata. Ona je navela da još uvijek osjeća fizičke i psihičke posljedice ranjavanja, te da i dalje sanja zvuk granate kojom je pogođena.

Karadžić je od svjedokinje nastojao dobiti podatke o nacionalnom sastavu stanovništva u Baricama i okolnim naseljima. "Nisam brojala", odgovorila je svjedokinja i dodala da se nije gledalo ko je Srbin a ko Musliman "već je bilo bitno kakav je ko čovjek". Karadžić je sugerisao da je Mujanović ranjena tokom ofanzive Armije BiH na srpske položaje tvrdeći, između ostalog, da se u Baricama nalazila baza Zelenih beretki odakle su napadani Vogošća i druga srpska naselja.

"Morate biti ljuti na svoje političare koji su vas gurnuli u rat i na prvu liniju", rekao je Karadžić ljut što je tužilac doveo svjedokinju koja tvrdi da "ne zna" da je ranjena tokom ofanzive protivničke vojske. Sudija Kvon/Kwon je taj Karadžićev komentar nazvao "neprimjerenim" i sugerisao mu da se posavjetuje sa svojim pravnim savjetnikom.

Nakon okončanja iskaza Fahre Mujanović počelo je svjedočenje doktora Jusefa Hadžira/Youssef Hajir, hirurga iz ratne bolnice na Dobrinji, takođe putem video-veze sa Sarajevom. U dokaze je uvedena pisana izjava zasnovana na njegovim ranijim svjedočenjima u predmetima Stanislava Galića i Momčila Perišića.

Dr. Hadžir je, između ostalog, operisao više žrtava artiljerijskog incidenta koji se dogodio 1. juna 1993. godine kada je, prema optužnici, sa položaja VRS ispaljeno nekoliko granata među gledaoce i učesnike fudbalske utakmice na Dobrinji. On je rekao da je desetak minuta nakon eksplozija u bolnicu pristiglo oko 140 ranjenih ljudi. Jedan dio pacijenata je upućen u druge sarajevske bolnice, dok je oko 90 ranjenih zbrinuto u ratnoj bolnici na Dobrinji tokom naredna tri dana.

U improvizovanoj bolnici na Dobrinji tokom rata je izvedeno oko 5.000 teških operacija. Od ukupno 16.000 ljudi koji su liječeni u toj bolnici, prema riječima dr .Hadžira više od polovine su bile žrtve sukoba. Sam dr. Hadžir je bio ranjen tri puta. Po njegovim riječima najteže je bilo na početku sukoba kada je Dobrinja bila u okruženju srpskih snaga, te je bilo skoro nemoguće prebaciti pacijente u druge gradske bolnice.

Karadžić je ispitivanje dr. Hadžira počeo podsjećanjem na poznanstvo iz studentskih dana. "Sjećate se kako smo zalutali na Trebeviću i zapali u snijeg do pasa", upitao je Karadžić svjedoka koji je odgovorio da se "dobro sjeća". Dr. Hajir se prisjetio su čak zajedno pogledali film "Rashomon", te da mu je Karadžić "objasnio neke finte".