Generali Enver Hadžihasanović i Mehmed Alagić, te pukovnik Amir Kubura izjasnili se da nisu krivi ni po jednoj od tačaka optužnice

"Časni sude, izjašnjavam se: nisam kriv". Tu rečenicu je general Armije Bosne i Hercegovine Enver Hadžihasanović izgovorio 19 puta pred dežurnim sudijom Haškog tribunala Lal Čand Vorom (Lal Chand Vohrah). Toliko je tačaka u optužnici, koja ga tereti za kršenje zakona i običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine.

Na isti način je odgovarao i general Mehmed Alagić, s tim što se optužnica protiv njega zasniva na 14 tačaka. "Nisam kriv", izjasnio se i pukovnik Amir Kubura po svih petnaest tačaka optužnice protiv njega.

Visoki oficiri bosanskohercegovačke armije izišli su pred Haški tribunal dostojanstveno i potpuno mirno. Svojim odgovorima i držanjem, bez obzira što su odbacili sve tačke optužnice, pokazali su da poštuju proceduru prvog pojavljivanja pred sudijom i sam Međunarodni sud. Svi su izjavili da su pročitali i razumjeli optužnicu, dakle da nema potrebe da se ona u cjelini čita, i prihvatili da se odmah izjasne po njenim tačkama, mada su imali pravo da to prvo izjašnjavanja odlože za trideset dana.

Prema sudskoj proceduri, svaki optuženi se izjašnjava o svakoj tački posebno. Prvih deset tačaka su istovjetne za sve optužene: terete se za ubistva, hotimično lišavanje života, nasilje protiv života i tijela, nanošenje velikih patnji ili teških povreda, protivpravno zatočenje civila, te okrutno i nečovječno postupanje sa zatočenicima. U slijedećih devet tačaka, optužnica nije istovjetna za sve. Za protivpravni rad, kako optužnica označava prinudno kopanje rovova i korišćenje zatočenika kao "živih štitova " u borbama, zatim uzimanje vojnika i civila za taoce optužen je samo general Hadžihasanović. Potom su za bezobzirno uništavanje gradova i sela, koje nije opravdano vojnim potrebama, pljačkanje javne ili privatne imovine ili njeno uništavanje optužena sva trojica visokih oficira. Terećenje po posljednjoj tački, za "uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji" izostalo je za pukovnika Amira Kuburu.

Treba odmah napomenuti da su sve te tačke o kojima su bili dužni da se izjasne visoki oficiri Armije BiH, prema proceduri prvog pojavljivanja pred sudom, navedene bez šireg obrazloženja koje sadrži optužnica. Tako se danas, po čitanju tih tačaka, nije moglo zaključiti da ni Hadžihasanović, ni Alagić ni Kubura nisu za ubistva, nasilja, okrutno ponašanje i sve ostalo što sadrži 19 tačaka, optuženi direktno, nego na osnovu "komandne odgovornosti". Oni su, dakle, prema optužnici koju je potpisala glavna tužiteljica Karla (Carla) Del Ponte 5. jula, krivično odgovorni za djela svojih podređenih.

Prema članu 7(3) Statuta Međunarodnog suda, koji se navodi u svakoj od tri optužnice, "nadređeni je odgovoran za djela svojih podređenih, ako je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podređeni spremaju počiniti takva djela ili da su ih već počinili, a on nije preduzeo potrebne i razumno moguće mjere da takva djela spriječi ili da kazni njihove počinioce". Ova rečenica se ponavlja uz svaku tačku optužnice, koja sadrži precizne podatke o vremenu, mjestu i imenima ubijenih civila ili zatočenih vojnika, mahom bosanskih Hrvata, ali i Srba.

Generali Enver Hadžihasanović i Mehmed Alagić, te pukovnik Amir Kubura, kako stoji u optužnici, od januara 93. do januara 94. bili su na komandnim pozicijama u Trećem korpusu Armije BiH, koji je operirao na širokom području od Bugojna, Travnika, Viteza i Busovače do Zenice, Maglaja, Zavidovića, Žepče i Kaknja. U tim operacijama važnu ulogu je imala 7. muslimanska brdska brigada, u čijem sastavu su bili i strani, takozvani islamski "sveti ratnici" - mudžahedini. U tim operacijama i poslije njih, kako se navodi u Haškoj optužnici, ubijeno je najmanje 200 civila, bosanskih Hrvata i Srba, dok ih je mnogo više ranjeno.

Dževad Sabljaković

Dijeljenje sadržaja