Zločini u Srednjoj Bosni počinjeni su u okviru "međunarodnog oružanog konflikta", ali nisu imali "sistematski i rasprostranjeni karakter"

Nakon što su ih, u subotu posle podne, vlasti Federacije BiH predale Haškom tribunalu, generali Enver Hadžihasanović i Mehmed Alagić i pukovnik Amir Kubura pojaviće se u četvrtak 9. avgusta prvi put pred dežurnim haškim sudijom, kako bi se izjasnili o navodima optužnice koja ih tereti za ratne zločine počinjene 1993. i početkom 1994. u Srednjoj Bosni.

Sva trojica oficira su, u vreme na koje se odnosi optužnica, bili na komandnim pozicijama u Trećem korpusu Armije BiH ili u jednoj od brigada u sastavu tog Korpusa. Optuženi su po načelu "komandne odgovornosti" – zato što vojnike koji su bili pod njihovom komandom, uključujući i tzv. islamske "svete ratnike" ili "mudžahedine", nisu sprečili da počine ratne zločine, niti su ih kaznili nakon što su ti zločini počinjeni. Terete se za ubistva zarobljenih vojnika HVO i civila, za nezakonito zatočavanje civila, surovo postupanje sa zatočenicima, njihovo prisiljavanje na kopanje rovova ili korišćenje za taoce ili "žive štitove", zatim za pljačku i razaranje privatne imovine, kao i za uništavanje verskih objekata.

Ta dela su, u optužnici, kvalifikovana kao kršenja zakona ili običaja ratovanje i teške povrede Ženevskih konvencija. Ova druga kvalifikacija znači da će tužilaštvo dokazivati međunarodni karakter konflikta u kojem su počinjeni zločini, ne naravno zbog prisustva "mudžahedina", već zbog toga što su lokalne oružane formacije bosanskih Hrvata i Srba - HVO i VRS - delovale kao "agenti" stranih sila: Hrvatske i Srbije. Na optužbi će, takođe, biti teret dokazivanja da su civilne žrtve zločina koji su pripisani trojici zapovednika Armije BiH - dakle bosanski Hrvati i Srbi – bili "zaštićene osobe" u smislu Ženevskih konvencija iz 1949. godine. I jedno i drugo - međunarodni karakter konflikta i zaštićeni status civilnih žrtava - je već dokazano na prethodnim suđenjima za zločine u Srednjoj Bosni, ali je tužilaštvo dužno da to dokazuje u svakom pojedinom slučaju.

Kao i u optužnici za zločine nad srpskim zatočenicima logora Čelebići kod Konjica, tužilaštvo ni u ovom slučaju ne tereti optužene za zločine protiv čovečnosti, što je inače najčešća kvalifikacija u haškim optužnicama za zločine koje su počinili bosanski Srbi i Hrvati. Razlog je u tome što tužilaštvo, očito, ne veruje da bi bilo u stanju da dokaže "sistematski i rasprostranjen karakter" zločina za koje tereti trojicu visokih oficira Armije BiH. Da bi se, naime, ubistva, zlostavljanja zatočenika, pljačkanje ili uništavanje imovine i slična dela kvalifikovala kao zločin protiv čovečnosti, neophodno je dokazati da su vršena "sistematski i rasprostranjeno", dakle tokom dužeg vremenskog perioda i na širem području od onog na koje se neposredno odnosi optužnica.

Dijeljenje sadržaja