Bivši pripadnik Arkanovih "Tigrova" svedočio na sudjenju Slobodanu Miloševiću - "Tigrovi" nisu pljačkali ni iz nacionalnih ni iz kriminalnih motiva, već - po naredjenju


"Tigrovi" Željka Ražnatovića Arkana napali su Bijeljinu 1. aprila 1992. s naredjenjem da "pronadju muslimanske teroriste i da ih likvidiraju". U grupi od 45 "Arkanovaca" koji su autobusom iz baze u Erdutu, preko Srbije, prebačeni do Bijeljine, bio je i zaštićeni svedok B-1738.

Svedočeći danas na sudjenju Slobodanu Miloševiću, bivši "Arkanovac" je opisao kako im se, po prelasku Drine, u selu Popovo priključila još jedna grupa "tigrova", kao i desetak naoružanih lokalnih civila. Na ulazu u Bijeljinu podelili su se u devet grupa. Oko pet sati izjutra zauzeta je autobuska stanica, a petnaestak gradjana koji su se na njoj zatekli zatvoreno je u čekaonicu. Jedan invalid, za koga je kasnije utvrdjeno da je Srbin, je ubijen jer se nije odazvao na naredbu da stane.

Sa autobuske stanice "tigrovi" su ispalili pet granata na kafić "Istanbul", vlasništvo jednog bijeljinskog Muslimana. Na prvi znak otpora "tigrovi" su naišli pri prolasku kroz park, kada je na njih pucano sa vodotornja. U toj pucnjavi ranjena su dva "Arkanovca", a svedok je, kako je rekao, tek kasnije saznao da je bilo 45 žrtava. Prema optužnici, u napadu na Bijeljinu ubijeno je najmanje 48 muškaraca, žena i dece ne-srpske nacionalnosti.

Svedok je, dalje, opisao kako su "tigrovi" temeljito opljačkali kuću jednog dobrostojećeg bijeljinskog Muslimana i kako su "konfiskovali" 40 vozila - putničkih automobila, kamiona, autobusa i jedna vatrogasna kola. Taj "ratni plen" su, zatim, odvezli do Arkanove baze u Erdutu.

U unakrsnom ispitivanju, Slobodan Milošević je svedoka pitao da li su pljačkali iz "nacionalnih" ili "kriminalnih" pobuda, na šta je bivši "Arkanovac" odgovorio: "Krali smo po naredjenju."

Arkanovi dobrovoljci ostali su u Bijeljini nekoliko dana da bi, kako je svedok rekao, "pomogli lokalnoj policiji". U unakrsnom ispitivanju je potvrdio Miloševićevu sugestiju da su "Arkanovci" došli u Bijeljinu na poziv Ljubiše Savića, zvanog "Mauzer". Milošević je dodao da je "Mauzer bio funkcioner Demokratske stranke, one što je sada na vlasti u Srbiji", želeći time da istakne kako se upućivanjem paravojski u Hrvatsku i Bosnu bavila opozicija, a ne vlast u Srbiji.

Zaštićeni svedok B-1738, Srbin iz Hrvatske, rekao je da sebe smatra žrtvom etničkog čišćenja, jer je pred kraj srednje škole bio maltretiran zato što je Srbin i zato što navija za "Crvenu zvezdu". Da bi se zaštitio, kako je rekao, zaposlio se u lokalnoj kasarni JNA u septembru '91. Dva meseca kasnije, posle napada hrvatske vojske na kasarnu JNA, svedok se zajedno sa vojnicima povukao u Srbiju. U februaru '92. dobrovoljno se javio u Arkanovu Srpsku dobrovoljačku gardu u Erdutu, gde je tada bilo oko 150 dobrovoljaca, uglavnom iz Srbije. B-1738 je medju "tigrovima" ostao samo tri meseca, a zatim je kraće vreme proveo na psihijatrijskom lečenju.

Dijeljenje sadržaja