Ivan Grujić, šef Ureda vlade RH za zatočene i nestale, izložio sudu detaljnu statistiku o prognanim, zatočenim, ubijenim i nestalim žrtvama rata u Hrvatskoj 1991. i 1992. godine - Slobodan Milošević se tome suprotstavio svojom statistikom o stradanjima Srba u Hrvatskoj


Posredstvom Ivana Grujića, šefa Ureda vlade RH za zatočene i nestale, tužilaštvo je prezentiralo svojevrstan bilans onoga što je u optužnici protiv Slobodana Miloševića kvalifikovano kao "zajednički zločinički poduhvat" u Hrvatskoj. Taj bilans još nije konačan, budući da nisu ekshumirane sve masovne grobnice iz tog vremena i da se više od hiljadu osoba i dalje vode kao nestale.

Grujićev izveštaj o stradanjima u ratu u Hrvatskoj 1991-92. godine, sa dokumentacijom sadržanom u 10 registratora, uveden je u dokazni materijal sudjenja Slobodanu Miloševiću. Dokumentacija, pored ostalog, uključuje i popis ubijenih i poginulih po lokalitetima zločina, a neki od tih lokaliteta navedeni su u optužnici protiv Miloševića.

Prema zvaničnoj hrvatskoj statistici, u ratu 1991-92. poginule su ili ubijene ukupno 11.834 osobe. U 135 masovnih grobnica koje su do sada ekshumirane pronadjeni su posmrtni ostaci 3.356 osoba, od kojih je oko 60 odsto civila. Najviše ubijenih bilo je na području Vukovara gde je, iz četiri masovne grobnice, ekshumirano 1.319 žrtava. Na spiskovima "nestalih i nasilno odvedenih" vode se još 1.283 osobe, za koje se pretpostavlja da su mrtve. Konačno, zvanično je evidentirano 220.338 prognanih i raseljenih osoba.

Ivan Grujić je posebno svedočio o rezultatima ekshumacija na mestima zločina navedenim u optužnici protiv Slobodana Miloševića, kao što su Ovčara kod Vukovara, Voćin, Baćin, Saborsko, Škabrnja, Dalj, Erdut. Svedočio je, takodje, i o objektima zatočenja, odnosno zatvorima ili logorima za hrvatske civile ili ratne zarobljenike u Crnoj Gori (Morinje i Kumbor), Bosni i Hercegovini (Bileća), Srbiji (Stajićevo, Begejci, Zrenjanin, Šid i Sremska Mitrovica), kao i u Hrvatskoj, to jest na teritoriji tadašnje Republike Srpska Krajina (Knin, Dalj, Vukovar i Borovo selo).

U unakrsnom ispitivanju, Slobodan Milošević je najpre pokušao da relativizuje podatke koje je izneo Grujić, navodeći 11.800 poginulih "predstavlja samo 0,35 odsto Hrvata", dok su procentualna stradanja Srba "daleko veća". Zatim se Milošević zvaničnoj hrvatskoj statistici suprotstavio statistikom "nevladine organizacije Veritas" o stradanjima Srba u Hrvatskoj. Prema evidenciji "Veritasa", na koju se pozvao optuženi, u Hrvatskoj je ubijeno više od 6.700 Srba. Grujić je izrazio sumnju u tačnost te evidencije, navodeći da se na spiskovima "Veritasa" vode osobe koje su umrle prirodnom smrću, zatim osobe koje su još žive, kao i neki Srbi iz Hrvatske koji su nestali na Kosovu ili u BiH. Naveo je i po nekoliko primera, odnosno imena, za svaku od tih kategorija osoba sa "Veritasovog" spiska poginulih.

Grujić je, takodje, osporavao i Miloševićevu tvrdnju o 221 logoru za Srbe u Hrvatskoj, tvrdeći da su postojala samo 22 mesta - zatvora ili "konačišta" - na kojima su državi ratni zarobljenici. Na Miloševićevu tvrdnju o 52.000 Srba proteranih do sredine 1992. iz Zapadne Slavonije, Grujić je odgovorio zvaničnom statistikom prema kojoj je 1992. medju prognanicima i raseljenima bilo 205.000 Hrvata, oko 5.000 Madjara i samo 3.100 Srba, na šta je optuženi rekao da "ne vidi smisla da i dalje ispituje ovog svedoka".

U dodatnom ispitivanju, Grujić je objasnio da zvanična hrvatska statistika o prognanima ne sadrži podatke "sa okupiranog područja" Hrvatske, kao i da u nju nisu uključeni Srbi koji su 1991. i 1992. bežali u Republiku Srpsku ili SR Jugoslaviju.

Sudjenje Slobodanu Miloševiću biće nastavljeno u ponedeljak 10. marta.

Dijeljenje sadržaja