Umesto da na pitanja sudija odgovori sa "kriv sam" ili "nisam kriv", što je sve što se od optuženih traži prilikom izjašnjavanja o optužnici, Milošević ponovo pokušao da hašku sudnicu pretvori u političku tribinu


Slobodan Milošević je danas više od četiri sata strpljivo i, barem kako se na momente činilo, zainteresovano, pratio javno čitanje dveju optužnica - za zločine na Kosovu i u Hrvatskoj - koje je protiv njega podiglo tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Ono što je čuo, međutim, nije Miloševića navelo da promeni stav prema Haškom tribunalu, koji i dalje smatra "nelegalnom i političkom, a ne pravosudnom institucijom." Detalji koje je danas čuo o zločinima na Kosovu i Hrvatskoj, kao i o svojoj ulozi i odgovornosti u onome što je tužilaštvo kvalifikovalo "zajedničkim zločinačkim poduhvatom", nisu ga, takođe, naveli da promeni svoje mišljenje o haškim "lažnim optužnicama."

Naprotiv, javno čitanje optužnica je, čini se, samo učvrstilo Miloševićevo odbijanje da se suoči sa zločinima za koje ga tereti tužilac, kao i sa činjenicom da će mu - hteo to on ili ne - za ta dela biti suđeno pred Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu.

Nakon što je saslušao dopunjenu verziju "Kosovske optužnice", na pitanje kako se izjašnjava o njenoj novoj tački - kojom se tereti za prisilni transfer civila i nehumano postupanje sa interno raseljenim kosovskim Albancima - Milošević je odgovorio da ono što je čuo "samo po sebi pokazuje da je optužnica lažna", a sud "pristrasan" jer, kako je rekao, "zamenjuje strane u sukobu." Predsedavajući sudija Ričard Mej/Richard May ga je tu prekinuo, nalažući da se u sudske spise uvede da se optuženi izjasnio da nije kriv, kao i da se javno pročita druga optužnica protiv Miloševića, za zločine u Hrvatskoj.

Slično se ponovilo i nakon dvočasovnog čitanja te optužnice kojom se Milošević tereti za istrebljenje i namerno lišavanje života više stotina civila; zatim za deportaciju i prinudno preseljenje najmanje 170.000 hrvatskih i drugih nesrpskih građana; kao i za hapšenja i neljudske uslove u kojima je nezakonito zatočeno na hiljade civila. Optužnica ga, takođe, tereti i za bezobzirno razaranje gradova i naselja i pljačku javne i privatne imovine, verskih, kulturnih i istorijskih spomenika u Vukovare, Dubrovniku i drugim mestima u u Slavoniji i Krajini koja su, prema zamisli Miloševića i ostalih učesnika u "zajedničkom kriminalnom poduhvatu", trebalo da budu pripijena novoj državi pod srpskom dominacijom.

Nakon što je optužnica pročitana, sudija Mej je još jednom objasnio Miloševiću da se, u toj fazi postupka, od njega traži samo da kaže "kriv sam" ili "nisam kriv" po svakoj od 32 tačke optužnice. Zapelo je, međutim, već kod prve tačke, kojom se optuženi tereti za progon na političkim, rasnim i verskim osnovama, kvalifikovan kao zločin protiv čovečnosti.

Umesto da se izjasni na način na koji se, pre njega, izjasnilo više od 60 optuženih za ratne zločine, Milošević je ponovo "prešao u napad". Po njemu, optužnica koju je saslušao je "drugi čin zločina" nad njegovim narodom, pošto "žrtvu proglašava za krivca", a sve to da bi se "zaštitili pravi krivci za zločin protiv Jugoslavije." Mada se ta optužnica odnosi isključivo na njega i njegovu ličnu odgovornost kao šefa jednog "zajedničkog kriminalnog poduhvata", Milošević je ipak pokušao da je "podeli" sa svojim narodom i državom, govoreći kako je "apsurdno optužiti Srbiju i Srbe za oružanu secesiju Hrvatske koja je izazvala građanski rat, sukobe i patnje civilnog stanovništva."

Sudija Mej je još jednom prekinuo Miloševića, konstatujući da će Veće njegov propust da se izjasni o prvoj tački prihvatiti kao da se optuženi izjasnio da nije kriv ni po jednoj od tačaka optužnice. Rasprava je tu prekinuta i biće nastavljena sutra ujutro, konferencijom o stanju u postupku na kojoj će se govoriti o toku priprema za početak suđenja.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja