Na suđenju generalu Tolimiru, optuženom za genocid i druge zločine u Srebrenici i Žepi, svedočio seljak iz okoline Srebrenice koji je 13. jula 1995. godine preživeo masakr u skladištu u Kravici, gde je vatrom iz automatskog oružja i ručnim bombama ubijeno oko 1.200 zarobljenih Bošnjaka


Na suđenju generalu Zdravku Tolimiru tužilaštvo je danas na kratko prekinulo izvođenje dokaza o presretnutim razgovorima političkih i vojnih zvaničnika bosanskih Srba u vreme srebreničke operacije i na klupu za svedoke izvelo još jednog preživelog sa srebreničkih stratišta.

Zaštićeni svedok PW 005 preživeo je masakr nad oko hiljadu Bošnjaka u skladištu poljoprivredne zadruge u selu Kravica 13. jula 1995. godine. Svedočeći uz mere zaštite lika potvrdio je verodostojnost svog iskaza od 8. februara 2007. godine, u predmetu sedmorice oficira bosanskih Srba, koji je zatim uvršten u spise.

U sažetku tog iskaza, koji je pročitao tužilac, navodi se da je svedok napustio Srebrenicu 11. jula 1995. godine u večernjim satima sledeći nalog iz komande 28. divizije Armije BiH. Usput se rastao s porodicom koja je otišla u Potočare dok se on pridružio koloni koja se, kroz šume, uputila prema Tuzli. Preživeo je dve zasede srpskih snaga u kojima je, kako je rekao, stradalo toliko ljudi da se "moglo koračati po mrtvima". Nakon toga je odlučio da se preda.

Na livadi kod Sandića je 13. jula '95., prema proceni svedoka, okupljeno blizu 2.000 zarobljenika kojima se obratio i general Ratko Mladić uveravajući ih da će biti transportovani na teritoriju pod kontrolom Armije BiH i povezani sa svojim porodicama. Umesto toga odvedeni su u skladište zadruge u Kravici i pobijeni vatrom iz automata i mitraljezima i bombama ubačenim kroz prozore. Svedok je preživeo, uspeo da pobegne iz skladišta i nakon dvomesečnog lutanja, 18. septembra 1995. godine, stigne na teritoriju pod kontrolom armije BiH.

Zdravko Tolimir, koji se sam zastupa, je u unakrsnom ispitivanju svedoka suočio ne samo sa njegovom iskazom iz 2007. koje je uvršteno u spise, već i sa izjavama koje je 1995. dao državnim organima BiH i 1996. istražiteljima Tribunala. Optuženi je od svedoka tražio da objasni kako je došao do brojke od 500 poginulih u zasedama i broja od 2.000 zarobljenika na livadi u Sandićima, odnosno streljanih u Kravici.

Svedok je bio izričit da broj od 500 mrtvih u zasedi kod sela Kamenica, "nikad nije pomenuo", pa ni u izjavama koje je potpisao a u kojima se ta brojka pominje. "Rekao sam da se po mrtvim telima moglo hodati, ali ih nisam brojao" objasnio je svedok.

Dijeljenje sadržaja