Uz pomoć brigadira Hrvatske vojske Radmila Jaska odbrana Milivoja Petkovića je izračunala da je rat u BiH trajao četiri godine i tri mjeseca, te da je sukob HVO i Armije BiH trajao samo između 20 do 30 posto od ukupnog trajanja tog rata…


U odbranu generala Milivoja Petkovića svjedoči brigadir Hrvatske vojske Radmilo Jasak koji je tokom rata u BiH jedno vrijeme bio zapovjednik HVO u Mostaru, a kasnije radio kao djelatnik Vojno-obavještajne službe u Glavnom stožeru HVO. Svjedok trenutno obavlja dužnost načelnika Odjela za potporu, finansiranje i proračun Hrvatskog vojnog učilišta.

Petkovićeva odbrana je u prvom dijelu glavnog ispitivanja ukazivala da je rat u BiH počeo 18 septembra 1991. godine, odnosno dolaskom JNA i srpskih dobrovoljaca na šire područje mostarske općine. Svjedok je to potvrdio i naveo da su srpske snage u oktobru te godine "sravnile sa zemljom" hrvatsko selo Ravno u istočnoj Hercegovini. Među rezervistima je, kaže, bilo i njegovih kolega studenata, što je u značajnoj mjeri utjecalo da se u drugoj polovini 1993. godine uključi u odbranu Mostara.

Konstatujući da su Dejtonski mirovni sporazumi potpisani 23. decembra 1995. godine Petkovićeva braniteljica Vesna Alaburić je izračunala da je rat u BiH "službeno" trajao 51 mjesec, odnosno četiri godine i tri mjeseca. Tokom najvećeg dijela tog perioda Hrvati i Muslimani su, po svjedoku, "dobro sarađivali". Sukobe između HVO i Armije BiH krajem 1992. i u prvoj polovini 1993. godine opisao je kao "manje čarke" koje su se rješavale u roku od 24 sata.

Petkovićeva odbrana je, dalje, tvrdila da je hrvatsko-muslimanski sukob počeo 30. juna 1993. godine kada su muslimanski vojnici HVO prešli na stranu Armije BiH, što je svjedok i potvrdio. Po toj računici, uzimajući u obzir da su sukobljene strane u martu 1994. godine potpisale Vašingtonske mirovne sporazume, hrvatsko-muslimanski sukob je trajao nepunih godinu dana, odnosno – kako je izračunala Petkovićeva braniteljica - samo oko 20 do 30 posto od ukupnog vremena trajanja rata u BiH.

Svjedok dalje tvrdi da postrojbe HVO nije bilo moguće učinkovito kontrolisati. Kao primjer "neučinkovite kontrole" opisao je slučaj iz 1992. godine kada je jedan od lokalnih gazdi "u znak osvete što je mobilisan" petnaestorici pripadnika svoje bojne nabavio nove američke uniforme i sunčane naočale i počastio ih pivom i roštiljem. Takvo ponašanje je, po njemu, "izrazito negativno" utjecalo na moral ostalih vojnika.

Pošto se svjedok pohvalio da je ipak uspio ubijediti svoje vojnike da se odreknu novih uniformi, sudija Stefan Treksel je primijetio da se, očito, radi o "primjeru uspješne kontrole". Svjedok se, međutim, s time nije složio navodeći da je to postigao tek nakon "dugotrajnog sjedenja i nagovaranja". Njegov iskaz se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja