Vinko Marić, svjedok odbrane Milivoja Petkovića, u unakrsnom ispitivanju tužioca rekao da "nije poznavao nijednog vojnika HVO koji bi želio srušiti Stari most". Optužba ukazala na dokumente HVO iz kojih se može zaključiti da je 8. novembra naređeno granatiranje starog dijela Istočnog Mostara gdje se nalazi most srušen 9. novembra 1993. godine


"Nisam poznavao nijednog vojnika HVO koji bi želio srušiti Stari most", rekao je bivši načelnik topništva HVO Vinko Marić svjedočeći u odbranu generala Milivoja Petkovića. Bivšeg načelnika Glavnog stožera HVO kao i ostalu petoricu nekadašnjih lidera Herceg Bosne optužnica između ostalog tereti za rušenje čuvenog mosta preko Neretve 9. novembra 1993. godine.

"Stari je", kako stanovnici tog grada nazivaju most, "bio dio svakog Mostarca" – rekao je svjedok negirajući tvrdnju tužioca da su ga srušile snage HVO. Tužiteljica Kimberli Vest/Kimberly West je sugerisala da bi upravo zbog zgražanja koje bi izazvao čin rušenja tog kulturno-istorijskog spomenika svako ko je imao namjeru da ga sruši želio ostati anoniman. Optužba je time željela ukazati da bi to mogao biti razlog zbog čega se u dokumentima HVO nigdje izričito ne navodi naređenje da se dejstvuje po mostu.

Tužiteljica je pokazala dokument HVO od 8. novembra 1993. godine kojim se naređuje da se Istočni Mostar "selektivno granatira". Optužba to naređenje pripisuje optuženom Milivoju Petkoviću ali njegova odbrana to odbacuje, ukazujući da na njemu nema potpisa budući da je proslijeđen takozvanom "paket-vezom".

Optužba je, dalje,ukazala na nekoliko izvještaja zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina Miljenka Lasića. U prvom od 8. novembra 1993. godine Lasić navodi da je tenk HVO na Stotini tog dana ispalio 50 projektila na Stari grad, gdje se inače nalazi most. U sljedećem izvještaju od 9. novembra on kaže da je tenk HVO oko deset sati ujutro ispalio nekoliko projektila na "ranije utvrđeni cilj", a odmah nakon toga navodi da su izviđači sa Huma dojavili da je most pao.

Optužba je sugerisala da se u spomenutom izvještaju pod "ranije utvrđenim ciljem" mislilo na Stari most. Svjedok je to najprije negirao, no kada ga je sudija Treksel/Trechsel upitao odakle on to zna svjedok je nevoljko promijenio odgovor i rekao "ne zna" da li se pod "ranije utvrđenim ciljem" mislilo na Stari most ili ne.

Na koncu, svjedoku je pokazano i treće izviješće od 10. novembra u kojem Lasić tvrdi da "HVO nikada nije gađao Stari most", a malo zatim navodi da je most srušen "od posljedica bojevih djelovanja jer se nalazio na samom poprištu sukoba". Svjedok je rekao da je "moguće da je HVO djelovao po Starom mostu u nekim trenucima pošto je on bio "legitiman vojni cilj jer ga je Armija BiH koristila u vojne svrhe i iz njegove blizine djelovala po položajima HVO". Rušenje Starog mosta je, prema svjedoku, mogla biti posljedica djelovanja samo one druge strane, odnosno Armije BiH.

Predsjedavajući sudija Antoneti/Antonetti je primijetio da se na snimcima granatiranja i rušenja Starog mosta 8. i 9. novembra 1993. godine koji su prikazani sudu vidi da su tenkovi HVO djelovali u pravcu mosta, te da je – barem na snimcima – očito da Armija BiH nije uzvraćala vatru. Svjedok je uzvratio da ne zna šta se vidi na tim snimcima dodajući da – ako su vojnici HVO djelovali u pravcu mosta – to znači da im je sa te strane bio ugrožen život.

Dijeljenje sadržaja