Svedočeći na poziv odbrane bivšeg komandanata hrvatskih specijalaca Mladena Markača, general Dragutin Repinc tvrdio da je zadatak policije u "Oluji" bio da proteraju neprijatelja sa područja između Velebita i granice sa BiH, ali ne i da kontrolišu oslobođenu teritoriju, na kojoj su se, po optužbi, dogodile brojne paljevine i pljačke napuštene srpske imovine


Dokazni postupak odbrane bivšeg komandanta hrvatskih specijalaca Mladena Markača nastavljen je iskazom Dragutina Repinca, za koga bi se moglo reći da je "vojni veštak za policijska pitanja". On je, naime, vojni general i trenutno obavlja dužnost načelnika Uprave za planiranje u Glavnom stožeru Hrvatske vojske (HV), a u ekspertskom izveštaju, koji je danas uveden u dokaze, opisao je ulogu specijalne policije za vreme i nakon operacije "Oluja" u leto 1995. godine. Tada su počinjeni brojni zločini nad krajinskim Srbima i njihovom imovinom za koje se terete generali Gotovina, Čermak i Markač.

Repinc kaže da je u operaciji "Oluja" učestvovalo oko 2.200 specijalaca na čijem se čelu nalazio stožer od samo 15 ljudi, što je slikovito nazvao vojnom silom "male glave i velikog tela". Na čelu te "male glave" bili su komandant stožera Mladen Markač i njegov zamenik Željko Sačić.

Svedok kaže da se iz vojne i policijske dokumentacije može zaključiti da je specijalna policija za vreme i nakon "Oluje" delovala "pod komandom i po striktnim instrukcijama" Glavnog stožera HV. Zbog toga, objašnjava, general Markač nije imao punu slobodu planiranja, kakvu su, recimo, uživali vojni zapovednici Zbornih područja, među kojima i Ante Gotovina. Komandant specijalaca je, po Repincu, mogao samo da bira na koji će način sprovoditi zadatke dobijene iz vrha vojske, ali ne i da sam odlučuje o narednim koracima.

Repinc je na neki način objedinio iskaze nekolicine prethodnih svedoka Markačeve odbrane koji su opisali ratni put specijalne policije za vreme "Oluje". Rekao je da su specijalci 4. avgusta 1995. godine krenuli sa Velebita i prvo osvojili brdo Ćelavac na kojem se nalazilo čvorište veze neprijateljske vojske. Već sutradan su ušli u lički gradić Gračac, a potom i u Donji Lapac, da bi ubrzo u dva pravca krenuli ka granici prema bosanskom gradu Kulen Vakuf.

Kao bitnu karakteristiku uloge specijalaca u operaciji "Oluja" svedok je istakao da su njihovi zadaci bili usmereni "samo ka neprijatelju, ali ne i ka teritoriji". Drugim rečima, trebalo je neprijatelja isterati sa područja između Velebita i granice sa BiH, ali specijalna policija nije na duži rok bila odgovorna za kontrolu oslobođene teritorije. Tako je Gračac po oslobađanju prepušten vojnoj i civilnoj policiji, a Donji Lapac vojsci, mada je u njemu ostao manji broj specijalaca. U ta dva grada se, prema optužnici, dogodio niz pljački i paljevina napuštene srpske imovine.

Iskaz hrvatskog generala Repinca se nastavlja sutra.

Dijeljenje sadržaja