Svedokinja Markačeve odbrane tvrdi da je nakon operacije "Oluja" stvoren takav zakonski okvir koji je bio zamišljen da omogući što brži povratak Srba u Krajinu, ali priznaje da u pojedinim situacijama možda i nije bio učinkovit, jer se predugo čekalo na povrat napuštenih kuća... ponekad i celih šest godina


Tužiteljica Katrina Gustafson je u današnjem unakrsnom ispitivanju sutkinje hrvatskog Ustavnog suda Snježane Bagić sugerisala da su hrvatske vlasti nakon operacije "Oluja" preduzimale korake da se spreči povratak izbeglih Srba na područje Krajine i da se u njihove kuće trajno nasele Hrvati. Jedan od takvih poteza, po optužbi, je bilo i donošenje uredbe i zakona o privremenom preuzimanju napuštene pokretne i nepokretne imovine u avgustu i septembru 1995. godine.

Svedokinja, koja je kao tadašnja tajnica ministarstva pravosuđa učestvovala u izradi spornih akata, odbacila je tužiteljicine navode, rekavši da je cilj bio da se Srbi što pre vrate svojim kućama. Zato je uredbom i zakonom određen rok, prvo od 30 a potom od 90 dana, u kojem je izbeglice trebalo da se vrate i traže povrat svoje imovine. Tužiteljica je, međutim, ukazivala da je tako kratak rok zapravo uticao da Srbi odustanu od povratka u Hrvatsku, jer zakon nije predviđao mogućnost da se traži povraćaj imovine posle isteka 90 dana. Sutkinja odgovara da zakon o privremenom preuzimanju imovine nije bio jedini po kojem su Srbi mogli da uđu u posed svojih imanja i naglasila da su to mogli da učine i na osnovu ustava i Zakona o vlasničkim odnosima.

Tužiteljica je ostala pri tvrdnji da je Hrvatska činila sve kako bi onemogućila povratak Srba i upitala svedokinju da li zna da se ijedan Srbin vratio u Hrvatsku i ostvario pravo na imovinu od početka 1996. godine, kada je istekao rok od 90 dana, pa sve do 1998. godine, kada je pitanje izbeglica regulisano sporazumom Hrvatske i SR Jugoslavije. Snježana Bagić kaže da praćenje povratka nije bilo u nadležnosti njenog ministarstva i da zbog toga ne može da ukaže ni na jedan konkretan slučaj uspešnog povratka imovine u tom periodu.

Suočena sa tvrdnjom da su izbeglice u nekim slučajevima ušle u posed svojih kuća tek nakon šest godina, svedokinja je rekla da je sistem bio zamišljen tako da se omogući što brži povratak, ali da u pojedinim situacijama možda i nije bio učinkovit. Zbog toga je, objasnila je, zakonska regulativa menjana svaki put kad bi se pokazala neučinkovitom.

Budući da je Bagićeva juče tvrdila da nikada nije razmatrana mogućnost da napuštena srpska imovina bude konfiskovana, tužiteljica je predočila zapisnik sa zatvorene sednice hrvatske vlade od 31. avgusta 1995. godine na kojem premijer i ministri navode da konfiskaciju kao rešenje treba izbrisati iz uredbe, zbog mogućeg pritiska zapadnih zemalja u kojima je privatno vlasništvo svetinja. Svedokinja je potom dopustila mogućnost da se konfiskacija "u obliku alternative" ipak pominjala u predlogu uredbe, u čijem je pisanju i sama učestvovala.

Tako je okončan iskaz Snježane Bagić, koja je svedočila na poziv odbrane Mladena Markača, optuženog zajedno sa generalima Gotovinom i Čermakom za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem proterivanja Srba iz Krajine u leto 1995. godine. Za sutra je najavljen početak iskaza veštaka Markačeve odbrane - generala Repinca.

Dijeljenje sadržaja