Branko Đerić, premijer prve ratne vlade bosanskih Srba, tvrdi da se 1992. godine optuženi Mićo Stanišić "uživeo u ulogu ratnog komandanta milicije" i "preskakao" vladu tako što je direktno komunicirao sa Radovanom Karadžićem, u čijim je rukama bila stvarna vlast


U nastavku glavnog iskaza na suđenju čelnicima policije bosanskih Srba Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, premijer prve ratne vlade bosanskih Srba Branko Đerić objasnio je kako je vlast funkcionisala "u stvarnosti" tokom 1992. godine. Vlada je, kaže svedok, bila samo "privezak" u "režimu jedne stranke", a stvarnu vlast je, tvrdi Đerić, imao predsednik Srpske demokratske stranke (SDS), Radovan Karadžić.

Tužiteljica je svedoku predočila zapisnike sa sastanaka Vlade i Skupštine bosanskih Srba u periodu od januara do oktobra 1992. godine kada je Đerić bio na funkciji premijera. Iz zapisnika se vidi da od sredine 1992. godine ministar policije Mićo Stanišić nije prisustvovao većini sednica Vlade. Svedok objašnjava da je Stanišić tada komunicirao direktno sa Radovanom Karadžićem i "preskakao" vladu. Upravo zbog toga je došlo do sukoba između Đerića i Stanišića.

Prema rečima svedoka, ministar policije se u to vreme ponašao "grubo i bahato", kao "ratni komandant milicije", a ne kao ministar. Iako je više puta tražio Stanišićevu ostavku, Đerić tvrdi da je rukovodstvo SDS insistiralo da on ostane na poziciji ministra unutrašnjih poslova. Đerić još navodi da njegovi napori da ministar počne da informiše vladu o svom radu nisu urodili plodom, a kriminal je "toliko narastao da je razarao vlast". Zbog nemogućnosti da kontroliše Miću Stanišića i tadašnjeg ministra pravosuđa Momčila Mandića, Đerić je u oktobru 1992. godine podneo ostavku na mesto premijera.

Unakrsno ispitivanje odbrane Miće Stanišića počelo je pitanjima o istorijskoj pozadini sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Đerić se složio sa braniocem Slobodanom Cvijetićem da je prva vlada bosanskih Srba imala nameru da bude "mirnodopska", ali su je neki događaji "omeli". To događaji su, po Đeriću, odbacivanje Kutiljerovog/Kutilliero mirovnog plana koji je predviđao kantonizaciju BiH, odluka Skupštine BiH o proglašenju nezavisnosti države i napadi na vojnike JNA u povlačenju iz Tuzle i Sarajeva.

Obrana je takođe ukazivala da je vlada na Palama imala problem da kontroliše sve srpske teritorije zbog prekida komunikacija i "samovolje lokalnih vlasti" u tada postojećim Srpskim autonomnim oblastima (SAO), s čim se svedok takođe složio.

Đerić će u ponedeljak nastaviti da odgovara na pitanje odbrane Miće Stanišića i Stojana Župljanina.

Dijeljenje sadržaja