Nakon što je tužilac ukazao na inkriminirajući izvještaj komandanta HVO Jure Šmita od 24. oktobra 1992. godine u kojem piše kako su "Prozor i Ramsko jezero etnički čisti", general Slobodan Praljak je tvrdio da Šmit nije nikakav komandant HVO, već Nijemac koji nije dobro znao hrvatski jezik kao ni značenje pojma "etnička očišćenje"


Tužilac je u nastavku unakrsnog ispitivanja ukazivao da je general Slobodan Praljak i prije stupanja na čelo Glavnog stožera HVO 24. jula 1993. godine imao moć da zapovijeda postrojbama na području Herceg Bosne, te da je to i činio najprije u Prozoru krajem 1992. godine, a kasnije i u Gornjem Vakufu, Mostaru i drugim žarištima sukoba sa Armijom BiH.

Tužilac Daglas/Douglas Stringer je sugerisao da je cilj HVO bilo preuzimanje političke i vojne vlasti u općinama na području Herceg Bosne, te da je sukob sa Arijom BiH bio neminovan nakon što su Hrvati zaključili da to ne mogu ostvariti mirnim putem. On je ukazao na primjer Prozora, gdje je HVO nametnuo svoju vlast formiranjem općinskih organa vlasti i isticanjem hrvatske zastave na policijskoj stanici, što je dovelo do sukoba sa pripadnicima Armije BiH u gradu.

"Ništa od toga nije tračno", tvrdi Praljak, uvjeravajući sudije da je Armija BiH danima prije toga spremala za napad na HVO. Nakon što je tužilac ukazao na dokument od 23. oktobra u kojem Predsjedništvo HVO, između ostalog, insistira da muslimanske civilne i vojne vlasti prihvate ustroj HVO, Praljak je naglasio da je taj ustroj podrazumijevao učešće muslimanskih predstavnika, srazmjeno stanovništvu. Po njemu, to pokazuje da su Hrvati željeli multietničku državu.

Tužilac je, potom, ukazao na izvještaj o stanju u općini Prozor koji je dan nakon izbijanja sukoba tadašnjem zapovjedniku Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina Željku Šiljegu uputio zapovjednik HVO Jure Šmit. "Grad Prozor i Ramsko jezero su pod kontrolom HVO, a oba rejona su etnički čista", piše između ostalog u tom dokumentu. Pošto je Praljak najprije samo kratko rekao da ne vidi vezu između dokumenata na koje mu je ukazao tužilac, predsjedavajući sudija mu je sugerisao da bi bilo bolje da malo detaljnije objasni ono što piše u dokumentu s obzirom da je njegov sadržaj poprilično "inkriminirajući".

Praljak je najprije rekao da Jure Šmit nije bio nikakav komandant HVO, kako se predstavlja u dokumentu, već Nijemac koji je "jedva govorio hrvatski jezik", te da on "nije imao pojma šta je to etničko čišćenje". On je na kraju zaključio da je Šmit zapravo prepisao sadržaj jednog drugog dokumenta, te da je pojam etničkog čišćenja sam izmislio i dodao.

U nastavku ispitivanja Praljak je nastojao da negira ili umanji značaj navoda tužioca, kao i iskaza brojnih svjedoka optužbe o napadu HVO na Prozor u oktobru 1992. godine, paljenju kuća i pljačkanju imovine, kao i ubistvima i masovnim hapšenjima Muslimana. Istovremeno, nastojao je da sebe prikaže kao "mirotvorca" koji je po dolasku u Prozor oko 27. decembra 1992. godine radio na smirivanju situacije, po zamolbi hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Dijeljenje sadržaja