Praljkov stil zapovijedanja koji se ogledao u sugestijama podređenim oficirima HVO da "sravne" ili "srede bez milosti" je među pripadnicima HVO stvarao takvu atmosferu u kojoj su se oni osjećali slobodnima da počine zločine i/ili da ih tolerišu, tvrdi tužilac. Praljak negira autentičnost dokumenata na koje se poziva tužilac i tvrdi da mu ih je "neko smjestio"


Optužba je u nastavku unakrsnog ispitivanja generala Slobodana Praljka ukazivala da je optuženi svojim ponašanjem i načinom na koji je izdavao zapovijedi stvarao takvu klimu u kojoj su se podređeni oficiri HVO osjećali slobodnima da počine ili odobravaju zločine nad Muslimanima tokom sukoba sa Armijom BiH 1993. i 1994. godine.

Tužilac ukazao na Praljkovu zapovijed od 10. maja 1993. kojom je tadašnjem zapovjedniku Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina Željku Šiljegu dao odriješene ruke da "radi sve što mu padne na pamet" i "sravni" Jablanicu. Tužilaštvo raspolaže sa tri verzije tog dokumenta, od kojih je jedan napisan rukom a ostala dva su prekucana na pisaćoj mašini i proslijeđena tzv. "paket vezom".

Praljak poriče autentičnost tih dokumenta i tvrdi da mu je "neko smjestio", odnosno da ih je "podmetnuo" tužilaštvu u jednom od paketa isporučenih iz arhiva Hrvatske. Po Praljkovoj ocjeni to bi mogao biti bilo ko iz neke od brojnih tajnih službi koje su radile protiv njega. Po riječima njegovog advokata Božidara Kovačića, glavni nedostatak tužiočevih dokumenata je što na njima nema pečata Hrvatskog arhiva te stoga "nije moguće" utvrditi njihovo porijeklo.

Tužilac je rekao da su spomenuti dokumenti u posjed tužilaštva došli na isti način kao i svi ostali dokumenti iz arhiva Hrvatske i HVO. On je ukazao da se na dokumentima nalaze pečati Glavnog stožera HVO, te da referentni brojevi koji se navode upućuju da se radi o autentičnim dokumentima. Na Praljkovu tvrdnju da se u verziji pisanoj rukom ne radi o njegovom rukopisu tužilac je primijetio da je taj dokument optuženi mogao nekome i izdiktirati.

Tužilac je, potom, ukazao i na dokument u kojem je sadržana Praljkova zapovijed od 23. oktobra 1993. godine da se situacija u Varešu "sredi bez milosti prema bilo kome" i da se "pronađu ljudi dorasli zadatku i vremenu". To je, podsjetimo, putem zapovjednog lanca preneseno zapovjedniku HVO u Varešu Ivici Rajiću čiji su vojnici počinili zločine nad muslimanskim stanovništvom u Stupnom Dolu. Praljak tvrdi da su te njegove riječi bile upućene isključivo njegovom tadašnjem zamjeniku Milivoju Petkoviću, te da su se one odnosile na Hrvate koji su se bavili švercom i pravili druge probleme u redovima HVO.

Po tužiocu, Praljkov stil zapovijedanja koji se ogleda u nalozima da se nešto "sravni" ili "sredi bez milosti" je među podređenim oficirima i vojnicima HVO stvarao atmosferu u kojoj su se oni osjećali slobodnima da počine zločine i/ili da ih tolerišu.

Dijeljenje sadržaja