Po generalu Slobodanu Praljku u vrijeme komunizma u Mostaru najteže bilo Hrvatima te su se oni zbog toga i najčešće izjašnjavali kao Jugosloveni. Dokumenti optužbe pokazuju suprotno – da je među mostarskim Jugoslovenima najviše bilo Muslimana, te da su se hrvatske vlasti plašile da će njihovim nacionalnim osvješćivanjem Hrvati ostati u manjini


Optužba je u nastavku unakrsnog ispitivanja generala Slobodana Praljka ukazivala da se HVO služilo nasilnim metodama kako bi osigurao hrvatsku većinu stanovništva na prostoru Herceg Bosne. Tužilac je kao primjer naveo Mostar gdje su prema popisu stanovništva iz 1991. godine Hrvati bili u neznatnoj manjini u odnosu na muslimansko stanovništvo i ukazao da se od proljeća do kraja 1993. godine broj Muslimana u tom gradu drastično smanjio u odnosu na broj Hrvata koji se povećavao.

Tužilac je ukazao na dokument Ureda za prognane i raseljene osobe Hrvatske zajednice Herceg Bosna u kojem se navodi da se u zapadnom Mostaru prilikom popisa stanovništva 1991. godine preko 12.000 ljudi izjasnio kao Jugosloveni. U dokumentu se napominje da se radi uglavnom građanima muslimanske i djelomično srpske nacionalnosti i izražava bojazan da bi sa njihovim nacionalnim osvješćivanjem Hrvati u Mostaru mogli postati manjina. Dokument sugeriše da je neophodno ozbiljno razmisliti o načinima kako bi se to spriječilo i osiguralo da Hrvati ostanu živjeti u "glavnom gradu njihove države".

Praljak je ljutito odgovorio da to samo ukazuje na "komunistički ideal" da izmisli novu naciju, te da "nema dokaza" da su se uglavnom Muslimani izjašnjavali kao Jugosloveni. Mada ga je tužilac podsjetio da se u dokumentu Ureda za prognane i raseljene osobe HZ HB navodi da je među onima koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni najmanje Hrvata Praljak je insistirao na tome da je "veliki broj Hrvata prelazio u Jugoslovene jer je najteže bilo biti Hrvat". Njegov advokat Božidar Kovačić je, pak, napomenuo da je Ured za prognane i raseljene osobe bio "mala upravna služba" koja nije kreirala politiku HZ HB.

Evidencija Ureda za prognane i raseljene osobe na koju je ukazivala optužba još pokazuje da je iz dijela Mostara pod kontrolom HVO od marta do kraja novembra 1993. godine otišlo oko 30.000 Muslimana. Praljak se složio da su ti navodi "matematički točni" ali je dodao da se u konkretnom slučaju radilo uglavnom o muslimanskim izbjeglicama protjeranim sa područja BiH pod srpskom kontrolom koje su potom otišle u Hrvatsku ili treće zemlje. Domicilno muslimansko stanovništvo je, po njegovim riječima, uživalo punu zaštitu hrvatskih vlasti, izuzev u "pojedinačnim slučajevima" kada su vlast u svoje ruke uzimale jedinice koje nisu bile pod kontrolom HVO.

Jedna od takvih jedinica "van kontrole" je, tvrdi Praljak, bila Kažnjenička bojna pod zapovjedništvom Mladena Naletilića Tute koji je zbog zločina na području Mostara osuđen na 20 godina zatvora. Osim što tvrdi da u periodu od 24. jula do 9. novembra 1993. godine kada je obavljao dužnost zapovjednika Glavnog stožera HVO Tuta nije bio pod njegovom komandom, Praljak tvrdi da ne zna da je Tuta jedno vrijeme bio savjetnik za sigurnost Brune Stojića, nekadašnjeg ministra odbrane Herceg Bosne i jednog od šestorice bivših čelnika bosanskih Hrvata sa optuženičke klupe.

Dijeljenje sadržaja