Izjava bivšeg glavnog tužioca Tribunala za ratne zločine Ričarda Goldstona u povodu 50. godišnjice Opšte Deklaracije o ljudskim pravima


Da nema haškog Tribunala, ne bi bilo ni Dejtonskog sporazuma! - kategorički je, u intervjuu za pariski "Liberasion" (Liberation), ustvrdio bivši glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Ričard Goldston (Richard Goldstone).

Braneći dosadašnji učinak ad-hoc sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, Goldston je ocijenio da je njihov bilans "daleko od negativnog" i postavio hipotetičko pitanje: "Zamislite šta bi se dogodilo da nije bilo Međunarodnog suda u Hagu?" U tom slučaju, uvjeren je Goldston, "Karadžić bi i dalje bio na čelu Republike Srpske... i ne bi bilo mirovnog sporazuma, pošto bi Izetbegović u septembru 1995, dakle dva mjeseca poslije srebreničkog masakra, odbio da sjedne za isti sto sa Karadžićem..." Po Goldstonu, u Hagu je, "usprkos sporosti na početku... ostvaren očigledan napredak."

Bivši glavni tužilac, a sada sudija Ustavnog suda Južne Afrike, podsjeća kako je pred kraj njegovog haškog mandata u Pritvorskoj jedinici bio samo jedan zatvorenik, dok sada tamo 24 optužene osobe čekaju na početak suđenja. "Tribunal je učinio da se ušute i oni koji su ga osporavali" - kaže Goldston.

Neposredan povod za intervju sa Goldstonom bila je proslava pedesete godišnjice Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

Mada su se u tih 50 godina - ukazao je Goldston - "ljudska prava neprestano i najčešće nekažnjeno kršila, ona su ipak stekla legitimitet kakav nikad do sada nisu imala. Uplitanje u unutrašnje stvari neke zemlje u ime ljudskih prava je, sve do nedavno, bilo apsolutno nezamislivo. Koliko je, na primjer, trebalo međunarodnoj zajednici, da od režima aparthejda zatraži polaganje računa? Danas su stvari drugačije, prije svega zato što javno mnijenje i mediji imaju sve značajniju ulogu. Prisjetimo se: tek pošto su mediji žigosali etničko čišćenje u bivšoj Jugoslaviji, Savjet bezbjednosti je glasao za osnivanje Međunarodnog tribunala koji će suditi odgovornima za masakre. Afera Pinoče (Pinochet) je takođe dokaz promjena koje su u toku: britanski sud oduzeo je imunitet bivšem čileanskom diktatoru i on je blizu toga da se nađe pred španjolskim pravosuđem. Prije pedeset godina, pa čak i samo deset ili dvadeset, bilo je to nezamislivo."

Politički kompromisi su često prepreka funkcionisanju međunarodne pravde - kaže Goldston i ukazuje kako je "uvijek bio mišljenja da ličnosti ogromno utiču na tokove istorije." Bez Mandele i De Klerka, smatra on, "Južna Afrika bi utonula u more krvi." Isto je, po Goldstonu, "i na internacionalnoj razini: rat u bivšoj Jugoslaviji, na primjer, imao bi drugačiji tok da je NATO pokazao više odlučnosti. Ali američki predsjednik Klinton (Clinton) nije želio da se sukobi sa Pentagonom, koji je odbijao da američke vojnike izlaže opasnost" - zaključio je bivši glavni tužilac Tribunala u Hagu.

Dijeljenje sadržaja