Obrazloženje Haškog tribunala

Suci Haškog tribunala zaključili su u presudi Zlatku Aleksovskom da je kriv jer je u zatvoru Kaonik sudjelovao u nasilju ili ga tolerirao , ali drže da on nije imao odlučujuću ulogu u zločinima koji su počinjeni protiv Bošnjaka u srednjoj Bosni. Iz prvobitne zajedničke optužnice za zločine HVO u Lašvanskoj dolini (koja je uključivala Tihomira Blaškića i Darija Kordića), se vidi da je Aleksovski bio ''u drugom planu'', napominju suci. Krivnja Aleksovskog, zaključuju oni, leži u tome što je bio ''instrument'' u zločinima protiv Bošnjaka.

Nakon što su početkom maja suci Haškog tribunala objavili kratak sažetak odluke o slučaju Zlatka Aleksovskog - ovoga je tjedna objavljen i cjeloviti tekst presude s obrazloženjima.

Utvrdivši da je bivši upravitelj zatvora HVO u Kaoniku kriv za kršenja ratnog prava i običaja, suci su u maju izvijestili da su Aleksovskom odredili kaznu od dvije godine i šest mjeseci zatvora. Budući da se u kaznu uračunava vrijeme koje je on dotad proveo u pritvoru, suci su objavili sažetak presude kako bi okrivljeni mogao bez odlaganja napustiti pritvor u kojemu je dotad proveo dvije godine i 11 mjeseci (od kojih dio u Hrvatskoj). Samo suđenje je trajalo od januara 1998. do marta 1999. godine.

Sudsko vijeće je u presudi obrazložilo da Aleksovskog smatra odgovornim za kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena unutar zatvora Kaonik, ali da ga oslobađa odgovornosti za maltretiranja bošnjačkih zatvorenika počinjena u vrijeme dok su kopali rovove izvan Kaonika, kad su dva zatvorenika i ubijena. Suci smatraju da Aleksovski nije bio u poziciji da utječe na HVO ili vojnu policiju HVO pod čijim su nadzorom zatvorenici kopali rovove. Suci drže da Aleksovski nije naredio odvođenje zarobljenika na kopanje rovova ili korištenje kao živih štitova, ali napominju da je znao da je to protivno međunarodnom humanitarnom pravu, a nije pokušao spriječiti tu praksu već je pomagao u njenom provođenju. Stoga nalaze da je kriv po članu 7-1 o individualnoj odgovornosti, a oslobođen po članu 7-3 o odgovornosti nadređene osobe.

Presuda nadalje analizira stanje i događaje unutar samog zatvora. U dva navrata (od 25. januara do 8. februara ,te od sredine aprila sljedećih mjesec do dva) u Kaoniku je bilo zatočeno više stotina Bošnjaka, većinom civila. Suci su ocijenili da su uvjeti u Kaoniku bili ''osrednji '', dakle ispod zadovoljavajućih premda ne i najgori mogući i zaključili da nisu predstavljali teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava.

Međutim, maltretiranja kojima su zatočeni Bošnjaci bili izloženi predstavljaju kršenje ratnog prava i običaja, te je za njih Aleksovski odgovoran po članovima 7-1 i 7-3 statuta Tribunala - dakle individualno kao i po načelu nadređenosti. Predočeni su dokazi da je optuženi sam sudjelovao u nekim fizičkim maltretiranjima te da nije poduzeo mjere da, kao nadređena osoba, spriječi ili kazni premlaćivanja koja su vršili čuvari. Suci, međutim, drže da Aleksovski nije odgovoran za maltretiranja koja su vršili pripadnici HVO ili vojne policije koji su dolazili u zatvor. Dok u prvom periodu zatvaranja Bošnjaka nije bilo značajnih maltretiranja, svjedočenja o nasilju u drugom periodu bila su brojna i konzistentna, napominju suci. Krici koji su se čuli u zatvoru, vrste ozljeda od premlaćivanja kao i stanje u kojemu su neki zatvorenici išli na kopanje rovova pokazuju da je Aleksovski morao znati što se događa, zaključuju suci i naglašavaju da se, bez obzira na rat, nasilje nad zatočenim osobama nije smjelo tolerirati.

U određivanju kazne, suci su vodili računa o težini povreda (sudjelovao je u manjem broju maltretiranja) kao i o osobnoj situaciji okrivljenog (oženjen je i otac dvoje djece). Naglašavajući kako želi da ljestvica kazni na Tribunalu bude utvrđena prema razmjeri zločina i stupnju odgovornosti, ovo je sudsko vijeće zaključilo da Aleksovskog kazni s dvije i pol godine zatvora, koje je već proveo u statusu pritvorenika.

Vjera Bogati

Dijeljenje sadržaja