Home



OPASNA "PROVALA" BELGIJSKOG TUŽILAŠTVA


SENSE EKSKLUZIVNO:

Advokat Pjer Šome o svojim kontaktima sa navodnim posrednicima Željka Ražnatovića i belgijskim državnim tužiocem u povodu eventualnog Arkanovog "bjegstva u Hag" - via Brisel. Ugledni briselski advokat gnjevan zbog "nekorektnog, glupog i vrlo opasnog" poteza tužilaštva koje je javno progovorilo o povjerljivim razgovorima

U čitavoj, bizarnoj i najblaže rečeno vrlo klimavoj, konstrukciji koju je - o navodnim pokušajima Željka Ražnatovića Arkana da preko Brisela pobjegne u Hag - sagradila američka tv-kompanija MSNBC, samo je jedna stvar djelovala, naizgled, stabilno. Zvanični izvori belgijskog tužilaštva su, naime, potvrdili da ih je 25. juna ove godine kontaktirao briselski advokat Pjer Šome (Pierre Chome' ), sa pitanjem šta bi se g. Ražnatoviću dogodilo ukoliko bi došao u Belgiju. Na to pitanje mu je g. Dežemep (Dejemeppe), belgijski državni tužilac, odgovorio kako bi isti bio momentalno uhapšen, a poslije bi se vidjelo kome će biti izručen.

Tu, jedinu izvjesnost u čitavoj priči je, međutim, doveo u pitanje sam Pjer Šome. On, istina, ne spori da je razgovarao sa tužiocem, ali nije siguran u čije je ime to učinio!? U ekskluzivnom razgovoru za SENSE Šome, naime, kaže kako ga je kontaktirala jedna, njemu poznata, "osoba sa dobrim vezama u balkanskim nacionalističkim krugovima", koja je najavila da će ga dovesti u kontakt sa "Arkanovim posrednikom". Taj kontakt, međutim, nije ni do danas uspostavljen, pošto se najavljeni posrednik još "nije vratio sa Balkana". Šome kaže kako, zbog toga, "nije siguran ni u kvalitet tih posrednika, ni u obim svog mandata", niti je u stanju da utvrdi "da li se radi o manipulaciji, neslanoj šali ili nečem ozbiljnom".

Budući da nije bio ni u kakvom kontaktu sa svojim navodnim klijentom, pošto ne može da provjeri ovlašćenja onih koji se predstavljaju za posrednike, te kako nema nikakav "papir" čiju bi autentičnost mogao da verifikuje, Šome se, kaže, "ne smatra Arkanovim advokatom".

No, za slučaj da se, zaista, radi o "nečem ozbiljnom", briselski advokat je stupio u, kako kaže, "nezvanični i povjerljivi kontakt sa tužilaštvom", da bi utvrdio "nacionalni i međunarodni status" svog potencijalnog klijenta i tako se pripremio za kontakt sa najavljenim posrednikom. U belgijskom tužilaštvu, tvrdi Šome, nisu bili sigurni u pogledu Arkanovog "nacionalnog", to jest belgijskog, statusa. Krivična djela (oružane pljačke) zbog kojih je Ražnatović 1974. osuđen i proveo nekoliko godina u belgijskom zatvoru, naime, zastarijevaju poslije 10 godina, ali se taj period može suspendovati ukoliko osuđeni pobjegne, što je Arkan uspješno izveo 1979, pobjegavši iz zatvora u Vervijeu. U tužilaštvu, tvrdi Šome, nisu umjeli da mu kažu da li je u slučaju njegovog potencijalnog klijenta na snazi takva suspenzija.

U pogledu Arkanovog "međunarodnog statusa", nastavlja Šome, utvrđeno je da postoji nalog za hapšenje koji je 1981. izdala Njemačka, zbog navodne pljačke banke. Nije bilo takvog naloga iz Haškog tribunala, ali Šome kaže da mu je poznato da je Interpol svim zemljama-članicama uputio tzv. "crveno upozorenje" da je Arkan pod optužnicom. (Za razliku od međunarodnog naloga za hapšenje, "crveno upozorenje" ne obavezuje na aktivno traganje za optuženim, već samo na hapšenje ukoliko se na njega naiđe.)

Pored "nacionalnog i međunarodnog statusa" - nastavlja Šome - "g. Ražnatovića je - ukoliko on zaista stoji iza te inicijative - interesovalo još jedino kakvi bi bili uslovi pritvora i njegova lična sigurnost - u slučaju da se preda belgijskim vlastima." Iz kontakta sa svojom "balkanskom vezom" belgijski advokat je, kako kaže, shvatio da g. Ražnatović zazire da bi neko mogao pokušati da ga ubije - ukoliko bi se direktno predao Hagu, bez prolaska kroz neku drugu zemlju koja bi ga izručila". Što se navodnih "nagodbi" (sa Tribunalom) tiče, Šome kaže kako da je takva mogućnost "u principu nerealna", te se to pitanje nije ni postavljalo. Ne sumnja da bi, u slučaju predaje Belgiji, Arkan bio izručen Haškom tribunalu, s obzirom Tribunal ima primat nad nacionalnim sudovima.

Pjer Šome, koji inače uživa reputaciju vrsnog krivičara, je uvjeren da je informacija o njegovom neformalnom i povjerljivom kontaktu "procurila" iz samog tužilaštva, i zbog toga je, kaže, "vrlo ljut". Smatra da je takva "provala" ne samo "nekorektna i glupa, već i vrlo opasna" po njegovog potencijalnog klijenta, budući da bi mnogi mogli da budu zainteresovani da po svaku cijenu spriječe eventualno Arkanovo "bjegstvo u Hag". Šome ne razumije motive tužilaštva da o tome javno govori, sem ukoliko - dodaje - "ne žele da se, na taj način, otresu problema", tj. osujete eventualnu predaju Željka Ražnatovića Arkana Belgiji.

Ukoliko je to motiv, nije teško objasniti zašto Brisel, u ovom trenutku, ne bi htio da preuzme taj "vrući krompir". Belgija je, naime, upravo pod ultimatumom alžirskih fundamentalista koji su joj zaprijetili da će "plivati u krvi" ukoliko do 15. jula ne oslobodi uhapšene lidere "Naoružane islamske grupe" (GIA). Posljednje što bi Belgiji, u takvoj situaciji, trebalo, bilo bi da saučestvovanjem u Arkanovom "transferu" u Hag navuče sebi za vrat neke balkanske nacionalističke ili paravojne fundamentaliste.

Mirko Klarin


Dijeljenje sadržaja
FB TW LI EMAIL




TV Tribunal 1

General Tihomir Blaškić osuđen na 45 godina zatvora
Početak suđenja za logore Omarska i Keraterm