Glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju će ove sedmice, iz trećeg pokušaja, napokon ući na Kosovo - poprište najveće kriminalističke istrage u poslijeratnoj Evropi

Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Luiz Arbur/Louise Arbour, konačno će ove sedmice posjetiti Kosovo. Danas, u nedjelju, otputovala je za Albaniju, sutra će biti u Makedoniji, a u utorak i srijedu na Kosovu - poprištu najveće kriminalističke istrage vođene u poslijeratnoj Evropi. Nakon toga, posjetiće još dvije zemlje u nadležnosti njenog tužilaštva: Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.

Arbur će, na Kosovo, uspjeti da uđe tek iz trećeg pokušaja. Prvi put, početkom novembra 1998, jugoslovenske vlasti su joj odobrile vizu samo za sedmodnevnu posjetu Beogradu i učešće na konferenciji o ratnim zločinima koju je organizovao Centar za humanitarno pravo Nataše Kandić. Pošto joj je izričito stavljeno do znanja da posjeta Kosovu i bilo kakva istraga ne dolaze u obzir, Arbur se zahvalila na ponuđenoj vizi i zajedno sa predsjednicom Tribunala, Gabrijelom Kerk Mekdonald/Gabrielle Kirk McDonald, napisala pismo Savjetu bezbjednosti UN, obavještavajući ga o najnovijem izazovu Beograda autoritetu međunarodne zajednice. Savjet bezbjednosti je, u predsjedničkom saopštenju, odgovorio kako to nije lijepo i izrazio "žaljenje" zbog takvog ponašanja Beograda.

Drugi put, 18. januara 1999, tužilac Arbour i tim njenih istražitelja su vraćeni sa makedonsko-jugoslovenske granice. Bilo je to samo tri dana nakon otkrića masakra u selu Račak, gdje je ubijeno 45 kosovskih Albanaca. Taj masakr je, kasnije, dobio počasno - prvo mjesto - na popisu lokacija masovnih ubistava u optužnici protiv predsjednika Miloševića i "četvoročlane bande" njegovih političkih, policijskih i vojnih saradnika, tj. saučesnika. Kada je Arbur došla na granicu sa namjerom da istraži šta se dogodilo u Račku, jugoslovenski policajac joj je odbrusio "Odlazi!", pošto je utvrdio da u njenom plavom UN pasošu nema uredne vize. Tužilac i predsjednica su ponovo pisali Savjetu bezbjednosti UN, koji je ponovo izrazio "žaljenje" zbog neljubaznosti Beograda.

Nemoguće je, naravno, znati "šta bi bilo da je bilo...", ali da je Savjet bezbjednosti u te dvije prilike s kraja prošle i početka ove godine ozbiljno shvatio izazove Beograda ne toliko tribunalovom - koliko sopstvenom - autoritetu, i da je iskoristio sredstva koja su mu na raspolaganju da privede pravdi "državu odmetnika" (kako je, upravo, u januarskom pismu predsjednica Mekdonald kvalifikovala SRJ)... možda, samo možda, sadašnji put tužioca Arbur na Kosovo ne bi bio ni potreban.

Bilo kako bilo, šest mjeseci i nekih 10.000 mrtvih kasnije, ulazak Arbur na Kosovo ne zavisi više od "dobre volje" beogradskog režima, čiji je vrh u međuvremenu optužen za zločine protiv čovječnosti. Beograd, više, za to niko ne pita. Zapadne vlade su ispunile obećanje da će istražitelji moći da uđu na Kosovo "za petama" vojnika KFOR i tamo je, trenutno, već više od sto "pozajmljenih" forenzičkih i drugih kriminalističkih eksperata iz šest zemalja, a narednih dana očekuje se dolazak novih, iz najmanje još tri zemlje. Bez obzira što je, zbog stalnog otkrivanja novih mjesta zločina (do sada, već više od 200), obim istražiteljskog posla mnogo veći nego sto se u početku planiralo, u haškom Tužilaštvu predviđaju da će do kraja ljeta biti u stanju da istraže sve lokacije za koje su zainteresovani. Prioritet, za sada, imaju lokacije navedene u optužnici protiv Miloševića i ostalih srpskih lidera, kao i one koje će omogućiti podizanje novih kosovskih optužnica.

Orijentišući se na progon najodgovornijih za najteže zločine, Tribunal vjeruje, ili barem želi da vjeruje, da će se na Kosovu, kao i u ostatku bivše Jugoslavije, prije ili kasnije uz pomoć međunarodne zajednice uspostaviti nezavisno tužilaštvo i sudstvo koje će funkcionisati u skladu sa međunarodnim standardima, i koje će preuzeti progon ratnih zločinaca koji su se "provukli" kroz mrežu haškog tužilaštva. Za to će, svakako, trebati vremena, ali njega ima dovoljno - budući da ratni zločini ne zastarijevaju, o čemu pored ostalog svjedoči i sadašnje suđenje Dinku Šakiću, komandantu logora Jasenovac.

A do tada, tj. do uspostave efikasnog pravnog poretka, u haškom Tužilaštvu razmišljaju da i za Kosovo utvrde neku vrstu "pravila puta" koja važe za Bosnu, kako bi spriječili da se optužbe za ratne zločine i hapšenja osumnjičenih koriste za lične ili političke osvete. Prema bosanskim "pravilima puta", lokalne vlasti mogu izdavati optužnice i naloge za hapšenje tek pošto se u Hagu prouči dokazni materijal i potvrdi postojanje "osnovane sumnje" za pokretanje krivičnog postupka.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja