Pozvan pod prijetnjom kazne kao "super tajni" svjedok optužbe na procesu protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza, Stjepan Kljujić se u posljednjem trenutku predomislio i svjedočio na javnoj sjednici Pretresnog vijeća Haškog tribunala


Paralelno sa završnom riječju tužioca na suđenju generalu Tihomiru Blaškiću, u haškom Tribunalu je - na suđenju Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu - svjedočio Stjepan Kljujić, prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i bivši član Predsjedništva BiH.

Njegova pojava na klupi za svjedoke izazvala je višestruko iznenađenje, kako za izvještače iz Tribunala, tako i za optužene i njihove branioce. Kljujić je, naime, bio planiran kao "super tajni" svjedok optužbe, koji je trebalo da svjedoči na raspravi zatvorenoj za javnost. U Hag nije došao dobrovoljno, već po tzv. subpoeni - pozivu pod prijetnjom kazne. Pred samo pojavljivanje pred sudijama, Kljujić je odustao od zaštitnih mjera i odlučio da svjedoči javno, izazivajući proteste branilaca, koji su u tom promjeni vidjeli tužiočevu i svjedokovu "podvalu", kako bi se odbrana iznenadila, a Kljujić dobio publicitet. Predsjedavajući sudija Ričard Mej/Richard May je, međutim, odbacio prigovore odbrane i dozvolio javno svjedočenje.

Kljujić je svjedočio o nastanku HDZ BiH i njenoj evoluciji od podrške suverenoj i jedinstvenoj Bosni i Hercegovini u kojoj će hrvatski narod biti ravnopravan, do prevladavanja "ekstremističkog krila" koje je, sprovodeći politiku kreiranu u Zagrebu, radilo na razbijanju BiH i pregovaralo sa Srbima o prekrajanju njenih granica.

Kao i u uvodnom dijelu tužiočeve završne riječi na suđenju generalu Blaškiću, i u Kljujićevom je svjedočenju bilo dosta riječi o idejama i djelovanju hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Optuženi Kordić i njegov politički patron Mate Boban, predstavljeni su kao puki "glasnogovornici" politike koja je kreirana u Zagrebu.

Uz pomoć Kljujića, tužilac Džefri Najs/Geofry Nice je u sudske spise uveo veliki broj dokumenata - zapisnika sa sjednica Predsjedništva HDZ BiH ili razgovora vođenih u zagrebačkoj "centrali" HDZ, najčešće uz prisustvo predsjednika Tuđmana. Tužilac je ostavljao utisak da je mnogo više zainteresovan za uvođenje tih dokumenata, nego za ono što je govorio svjedok.

Među prezentiranim dokumentima bio je i stenogram razgovora koji je početkom 1993. Kljujić u Zagrebu vodio sa predsjednikom Tuđmanom. U tom se razgovoru, rekao je Kljujić, Tuđman prvi put - barem pred njim -eksplicitno izjasnio protiv očuvanja jedinstvene Bosne. Prema citatu koji je pročitan pred sudom, Tuđman je tom prilikom rekao kako je "kantonizacija" manje povoljno rješenje od "razgraničenja", budući da je "sva povijest pokazala da BiH nije rješenje za hrvatski narod." Bosnu je nazvao "kolonijalnom tvorevinom", nastalom turskim osvajanjima, koja je nestala između dva svjetska rata da bi je potom "izmislili komunisti"... čime je Hrvatska dovedena u "teritorijalno nemoguću situaciju." Tuđman je, uz to, rekao kako bi – u slučaju da Bosna opstane - Hrvati bili dovedeni i u demografski nemoguću situaciju, budući da se u Sarajevu prave planovi za dovođenje pola miliona muslimana iz Turske.

Svoje smjenjivanje sa čela HDZ BiH, a potom i iz Predsjedništva BiH, Kljujić je opisao kao zavjeru Tuđmana, Izetbegovića i Bobana, čija je najveća žrtva potom ispao sam Izetbegović jer je - prekršivši Ustav - sveo sebe na "predsjednika Muslimana", što mu je kasnije u lice rekao Tuđman.

Svodeći bilans "ekstremističke frakcije" HDZ BiH koja ga je naslijedila, Kljujić je zaključio kako je njenom politikom i djelovanjem nanijeta "velika šteta hrvatskom narodu BiH, Republici BiH, a konačno i građanima Republike Hrvatske."

Zbog već pomenutog iznenađenja koje je tužilac priredio odbrani, Kljujićevo protivispitivanje od strane branilaca Darija Kordića i Marija Čerkeza odloženo je za septembar.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja