Pre početka unakrsnog ispitivanja Halita Baranija, Slobodan Milošević optužio tužioce da su prisluškivali njegove sinoćne razgovore sa "saradnicima" u Srbiji. Ispostavilo se, međutim, da je ono što optuženi tvrdi da su tužioci čuli u tim razgovorima, već napisano u sažetku Baranijeve izjave koja je juče uručena Miloševiću, a on je nije pročitao


Nekoliko pitanja s kojima je, jutros, tužilac Džefri Najs/Geoffrey Nice zaključio ispitivanje svedoka Halita Baranija, navelo je Slobodana Miloševića da optuži tužilaštvo da je prisluškivalo razgovore koje je, protekle noći, pripremajući se za unakrsno ispitivanje svedoka, vodio sa svojim saradnicima u Srbiji.

Predsedavajući sudija Ričard Mej/Richard May je odmah reagovao i upitao tužioca "jeste li prisluškivali optuženog?"

Tužilaštvo, odgovorio je Najs, "nema nikakvog pristupa komunikacijama ni ovog ni drugih optuženih, ali da je ovaj optuženi pročitao sažetak svedokove izjave, koji mu je juče uručen, video bi da su sva ta pitanja pomenuta u njemu."

Konstatujući da je tužilaštvo u pravu, pošto su sve teme jutrošnjeg ispitivanja Halita Bajramija zaista sadržane u sažetku njegove izjave, sudija Mej je opomenuo optuženog da ubuduće ne izlazi sa tako "ekstremnim tvrdnjama... ukoliko nema neke dokaze za to."

Halil Barani je predsednik Saveta za odbranu ljudskih prava i sloboda u Kosovskoj Mitrovici, i u svom je jučerašnjem svedočenju opisao šta se, u gradu i okolini, događalo u proleće 1999. Prema statistici koju je izložio sudu, iz Mitrovice je u periodu od 13. marta do 17. juna 1999. proterano oko 80.000 kosovskih Albanaca; ubijeno 650 a vatrenim oružjem ranjeno 429 civila; zatim da su uhapšena 5.842 Albanca dok se 279 još vodi na listama nestalih. Prema njegovoj statistici, u istom je periodu spaljeno ili uništeno 9.540 albanskih kuća ili privrednih objekata. Na pitanje sudije Robinsona odakle mu te informacije, Barani je odgovorio da su se sve informacije sa terena o nasilju nad kosovskim Albancima slivale u Savet za ljudska prava, da je on lično intervjuisao žrtve ili očevidce i snimao fotografije ili video filmove o mnogim incidentima, prikupljao drugu dokumentaciju i vodio evidenciju.

Već na početku unakrsnog ispitivanja Milošević je rekao da "osporava sve što je svedok rekao" , a onda je prešao na osporavanje samog svedoka i njegove rodbine. Zasuo je, naime, Baranija tvrdnjama da su mu braća "glavni trgovci drogom u Kosovskoj Mitrovici", da mu je jedan rođak "pobegao u Tursku posle silovanja jedne učenice", a da mu drugi rođak "u Nemačkoj prodaje drogu", a samog svedoka je doveo u vezu sa nekim terorističkim napadima i ubistvima i optužio ga da je "jedan od osnivača OVK u Kosovskoj Mitrovici. Sem što je rekao da mu je "poznato" da mu je rođak pobegao u Tursku, Barani je sve ostale Miloševićeve navode odbacio kao "netačne" ili "lažne".

Optuženi je, zatim, izneo obilje detalja - dobijenih, očito, od "saradnika" s kojima je protekle noći razgovarao - o kretanju, aktivnostima i izjavama Halila Baranija u kritičnom periodu 1998. i 1999. godine, a naročito o njegovim kontaktima sa zapovednicima OVK u području Kosovske Mitrovice. Izgledalo je kao da Milošević čita iz policijskog dosijea, koji je u slučaju Baranija neosporno veoma obiman budući da je - pre marta 1999. - čak 76 puta hapšen ili privođen na "informativne razgovore" kao aktivista Rugovinog Demokratskog saveza Kosova i Saveta za odbranu ljudskih prava.

Milošević je, takođe, naveo veliki broj incidenata - ubistava, otmica i drugih zločina - koje je prema njegovim tvrdnjama OVK počinila nad Srbima ili "lojalnim Albancima." Za većinu tih incidenata Barani je odgovorio da o njima "ništa ne zna", za neke je odgovorio da su mu "poznati", a za izvesne je tvrdio da su "izmišljeni" ili da je "optuženi pogrešno informisan."

Unakrsno ispitivanje svedoka optužbe od strane optuženog nastavlja se i danas posle podne.

Mirko Klarin

Dijeljenje sadržaja